Poslovice 1
1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
Israil padishahi Dawutning oghli Sulaymanning pend-nesihetliri: —
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
Bu pend-nesihetler sanga eqil-paraset, edep-exlaqni ögitip, séni ibretlik sözlerni chüshinidighan qilidu;
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
sanga danaliq, heqqaniyliq, pem-paraset we durusluqning yolyoruq-terbiyisini qobul qilduridu.
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
Bu [pend-nesihetler] nadanlarni zérek qilip, yashlarni bilimlik we sezgür qilidu;
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
bulargha qulaq sélishi bilen danalar bilimini ashuridu, yorutulghan kishiler téximu dana meslihetke érishidu,
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
shundaqla pend-nesihetler hem temsillerning menisini, danishmenlerning hékmetliri hem tilsim sözlirini chüshinidighan qilinidu.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
Perwerdigardin qorqush bilimning bashlinishidur; Exmeqler danaliqni we terbiyini közge ilmaydu.
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
I oghlum, atangning terbiyisige qulaq sal, anangning söz-nesihetidin ayrilma;
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
chünki ular séning béshinggha taqalghan gül chembirek, boynunggha ésilghan marjan bolidu.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
I oghlum, yamanlar séni azdursa, ulargha egeshmigin.
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Eger ular: — Yür, tuzaq qurup adem öltüreyli; Yoshuruniwélip, birer bigunah kelgende urayli!
Tehtisaradek ularni yutuwéteyli, Saq bolsimu, hanggha chüshkenlerdek ularni yiqitayli; (Sheol h7585)
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
Ulardin xilmuxil qimmetlik mal-dunyagha ige bolup, Öylirimizni olja bilen toldurimiz.
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
Biz bilen shérik bol, Hemyanimiz bir bolsun, dése, —
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
I oghlum, ulargha yoldash bolma, Özüngni ularning izidin néri qil!
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
Chünki ularning putliri rezillikke yügüridu, Qolini qan qilish üchün aldiraydu.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
Herqandaq uchar qanat tuyup qalghanda tuzaq qoyush bikar awarichiliktur;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
Lékin bular del öz qénini töküsh üchün saqlaydu; Öz janlirigha zamin bolushni kütidu.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
Nepsi yoghinap ketken herbir ademning yollirining aqiwiti mana shundaq; [Haram mal-dunya] öz igilirining jénini alidu.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
[Büyük] danaliq kochida ochuq-ashkara xitab qilmaqta, Chong meydanlarda sadasini anglatmaqta.
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Kocha doqmushlirida ademlerni chaqirmaqta, Sheher derwazilirida sözlirini jakarlimaqta: —
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
I saddilar, qachan’ghiche mushundaq nadanliqqa bérilisiler? Mesxire qilghuchilar qachan’ghiche mesxiriliktin huzur alsun? Exmeqler qachan’ghiche bilimdin nepretlensun?!
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
Tenbihlirimge qulaq sélip mangghan yolunglardin yan’ghan bolsanglar idi! Rohimni silerge töküp bérettim, Sözlirimni silerge bildürgen bolattim.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
Lékin chaqirsam, anglimidinglar; Qolumni uzartsam, héchqaysinglar qarimidinglar.
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
Nesihetlirimning hemmisige perwa qilmidinglar, Tenbihimni anglashni qilche xalimidinglar.
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
Shunga, béshinglargha balayi’qaza kelgende külimen, Wehime silerge yétishi bilen mesxire qilimen.
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
Halaket élip kelgen wehime üstünglerge chüshkende, Weyranchiliq silerge quyuntazdek kelgende, Siler éghir qayghugha we azabqa muptila bolghininglarda —
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
U chaghda mushu kishiler mendin ötünüp chaqiridu, Men perwa qilmaymen, Méni telmürüp izdisimu, tapalmaydu.
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
Ular bilimge nepretlen’ginidin, Perwerdigardin eyminishni tallimighinidin,
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
Méning nesihitimni qilche qobul qilghusi yoqluqidin, Tenbihimgimu perwa qilmighininglardin,
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
Ular öz béshini yeydu, Öz qestliridin toluq azab tartidu;
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
Chünki saddilarning yoldin chiqishi öz jénigha zamin bolidu; Exmeqler rahetlik turmushidin özlirini halak qilidu.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Lékin manga qulaq salghanlar aman-ésen yashaydu, Balayi’qazalardin, ghem-endishlerdin xaliy bolup, xatirjem turidu.
