Poslovice 1
1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
O razan-tsaontsi’ i Selomò ana’ i Davide, mpanjaka’ Israeleo:
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
Haharendrehañe ty hihitse naho ty anatse; hahafohinañe o saontsy minday hilàlao,
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
hañanarañe filieram-batañe, havañonañe, zaka-to, naho tsy firihiañe,
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
haringatañe amy trentrañey, hampahihitse naho hampahilala o tora’eo;
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
hijanjiña’e ty mahihitse hanompea’e hilala, le ho verèñe an-kihitse ty maharendreke,
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
hahavaky o hatòm-bolañeo, naho o fandrazañañeo, ty enta’ o mahihitseo vaho o razan-tsaontsi’eo.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
Ty fañeveñañ’am’ Iehovà ro fifotoran-kilala, fe malain-kihitse naho anatse ty gege.
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
O anake, tsendreño, ty fameren-drae’o, naho ko ado’o ty fañòhan-drene’o;
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
Ie firavahañe soa an-doha’o eo vaho hareañe am-bozo’o eo.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
O anake, ihe edrè’ o tsivokatseo, ko miantoke.
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Ie manao ty hoe: Antao hindre ama’ay; antao hivoñon-dio, hiambotrak’ am’ondaty mahitio tsy aman-tali’ey;
hagodran-tika veloñe iareo manahake i kiboriy, ty vata’e iaby, hambañe amo mivariñe an-kòak’ aoo; (Sheol h7585)
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
Hahaisake ze atao vara soa, hañatsafan-draha kinopake amo akiban-tikañeo;
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
Mipiteha ama’ay arè, sindre hitraok’ an-koroñe raike.—
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
O anake, tsy iharoan-dia iereo, kalaño ty tombo’o tsy ho ami’ty lala’ iareo;
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
fa milay mb’an-katsivokaram-b’eo o tombo’ iareo malisa hampiori-dioo.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
Toe tsy vente’e ty amohàm-pandrike ambane’ ty masom-boroñe eo!
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
fe o liom-bata’eo ty iampira’ iareo, ty fiai’iareo avao ty amandroña’iareo.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
Izay ty sata’ o mpitavam-bara am-patiti’eo, asinta’e ty fiai’ i mitañ’ aze’ey.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
Mikok’ an-dalambey eo t’i Hihitse; poñafe’e an-tameañe ey i fiarañanaña’ey.
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Mikaik’ ami’ty fangovovoha’ondatio, mametse saontsy an-dalam-pizilihañ’an-drova eo:
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
Pak’ombia ry seretseo ty mbe ho tea’o ty firoerano’o? naho mbe hifale ami’ty famokafoka’e o mpanivetiveo, vaho mbe halain-kilala o gegeo?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
Mibaliha ty amy fañendahakoy, Hadoako ama’ areo ty añ’ovako ao; hampahafohineko anahareo o entakoo.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
Amy te nikoike iraho, f’ie nifoneñe; nahitiko ty tañako, fe leo raike tsy nañaoñe,
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
fonga nifarie’ areo o fañerekoo, vaho niambohoa’ areo o endakoo,
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
Aa le izaho ka ty hiankahake ami’ty hankà’areo, vaho ho kizaheko t’ie mianifañe,
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
ie vovoa’ ty havorombeloñe hoe te tiobey, naho iambovoa’ ty hankàñe manahake te talio, ie iambotraha’ ty haloviloviañe naho ty halonjerañe,
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
Hikaik’ ahy amy zao iereo fe hamoeako hitsoek’ ahy fa tsy hahaoniñe.
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
Amy t’ie nalain-kilala, tsy nijoboñe ty fañeveñañe am’ Iehovà,
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
nitambolitritrie’ iereo ty fañerèko, vaho tsinambolitio’ iereo o fitrevokoo,
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
Aa le hagedra’ iareo ty voka’ o sata’ iareoo, naho ho etsa-kilily,
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
Ie mañoho-doza amo trentrañeo t’ie miamboho, naho mandrotsake o dagolao t’ie midada.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Fe ho soa fimoneñe ty mitsendreñe ahiko vaho hiaiñ’añ’oleñañe, tsy ho hemban-kankàñe.
