< Poslovice 1 >

1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
Pwovèb Salomon yo, fis a David la, wa Israël la:
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
pou konnen sajès avèk enstriksyon, Pou dekouvri pawòl bon konprann yo,
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
Pou resevwa enstriksyon nan jan pou aji ak sajès, ladwati, jistis, menm jan pou tout moun;
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
Pou avèti san konprann yo e bay konesans ak pridans a jenn yo.
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
Yon nonm saj va tande, va grandi nan konesans li e yon nonm bon konprann va twouve konsèy ki saj,
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
Pou konprann yon pwovèb ak mo kache, pawòl a saj yo avèk devinèt yo.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
Lakrent SENYÈ a se kòmansman sajès la; sila ki plen foli, meprize sajès ak lenstriksyon.
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
Tande byen, fis mwen an, lenstriksyon papa ou, e pa abandone leson a manman ou yo;
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
Anverite, yo fè yon kouwòn byen bèl sou tèt ou, ak yon bèl dekorasyon nan kou ou.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
Fis mwen an, si pechè yo vin tante ou, pa dakò.
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Si yo di: “Vini avèk nou, annou kouche yon pyèj pou san, annou fè anbiskad pou inosan yo san koz;
12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
Annou vale yo vivan tankou Sejou mò yo, menm an antye tankou sila k ap desann nan fòs yo. (Sheol h7585)
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
Nou va jwenn tout kalite byen presye, nou va ranpli lakay nou ak piyaj.
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
Tire osò pa ou ansanm ak nou. Nou tout va gen yon sèl bous”—
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
Fis mwen an, pa mache nan chemen avèk yo. Anpeche pye ou antre sou wout yo,
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
Paske pye yo kouri jwenn mal, e yo fè vit pou yo vèse san.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
Anverite, se initil pou ouvri yon filè ak pen gaye devan nenpòt kalite zwazo;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
men yap kouche yon pyèj pou pwòp san pa yo. Yo fè anbiskad pou pwòp lavi pa yo.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
Se konsa tout chemen yo ye a pou tout moun ki vin genyen pa mwayen vyolans. Se pwòp lavi yo kap vin rache.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
Sajès rele fò nan lari. Li leve vwa li nan plas la.
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Nan tèt lari ki gen zen yo, li kriye fò. Nan antre pòtay lari yo, li fè moun tande tout pawòl li yo:
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
“Jiskilè, O moun san bon konprann yo, nou va renmen rete san konprann anyen? Pou mokè yo rejwi yo nan moke moun e moun san konprann yo rayi konesans?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
Vire sou repwòch mwen an. Gade byen, mwen va vide lespri m sou nou. Mwen va fè nou konnen pawòl mwen yo.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
Akoz mwen te rele nou e nou te refize; mwen te lonje men m, e pèsòn pa t okipe sa,
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
men nou te neglije tout konsèy mwen yo, e nou pa t vle tande repwòch mwen;
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
konsa, mwen menm anplis, va ri sou malè nou yo. Mwen va moke nou lè gran laperèz la rive,
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
lè gran laperèz nou rive tankou tanpèt e gwo dezas nou yo tankou toubiyon, lè gwo pwoblèm ak soufrans rive sou nou.
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
Nan lè sa a, yo va rele m, men mwen p ap reponn. Yo va chache mwen avèk dilijans, men yo p ap twouve m,
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
akoz yo te rayi konesans e pa t chwazi gen lakrent SENYÈ a.
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
Yo te refize konsèy mwen. Yo te rejte tout repwòch mwen yo.
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
Pou sa, yo va manje fwi a pwòp chemen yo, e vant yo va vin plen ak pwòp manèv yo.
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
Paske chemen kwochi a moun san konprann yo va touye yo. Kè kontan a sila ki plen foli va detwi yo.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Men sila ki koute mwen an va viv ansekirite, e li va rete alèz san pè malè.”

< Poslovice 1 >