< Poslovice 1 >
1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
Israel manghai David capa Solomon kah he,
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
cueihnah ming sak ham neh ol yakmingnah te yakming sak ham thuituennah la om.
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
Thuituennah la loh ham neh duengnah, tiktamnah neh vanatnah te aka cangbam sak la om.
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
Camoe hlangyoe taengah mingnah neh thuepnah, khinglangnah aka pae la om.
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
Aka cueih loh hnatun saeh lamtah rhingtuknah la thap thil saeh, aka yakming loh a niing la hol saeh.
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
Aka cueih rhoek kah, nuettahnah olka neh amih kah olkael aka yakming sak la om.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
BOEIPA hinyahnah tah cueihnah, mingnah a tongnah la om tih aka ang loh thuituennah a hnoelrhoeng.
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
Ka ca aw na pa kah thuituennah he hnatun lamtah na nu kah olkhueng khaw tloeng sut boeh.
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
Te te na lu ham mikdaithen kah lukhueng neh na rhawn ham oi la om.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
Ka ca nang te hlangtholh rhoek loh n'hloih cakhaw rhoih boeh.
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
“Kaimih taengah pongpa lamtah hlang thii te rhongngol thil sih, ommongsitoe te a tloengtlaih la dawn sih.
12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol )
Amih te saelkhui bangla a hing la dolh sih lamtah tangrhom ah a pum la a cungpung bangla om saeh. (Sheol )
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
A boei a rhaeng boeih neh a phu aka tlo te n'dang uh vetih mamih im he kutbuem neh m'baetawt sak mako.
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
Na hmulung te kaimih lakli ah naan lamtah mamih boeih ham sungsa pakhat la om saeh,” a ti uh atah,
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
Ka ca aw, amih kah longpuei ah cet boel lamtah na kho te amih kah a hawn lamloh hoi lah.
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
Amih kah a kho tah boethae hamla cungpoeh uh tih thii long sak ham loe uh.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
Vaa phae boeih kah a hmaiah a tloengtlaih la lawk a tung uh.
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
Amih loh amamih kah a thii te a rhongngol thil uh tih a hinglu te a mae uh.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
Mueluemnah dongah aka mueluem boeih kah a khosing te tah a boei kah a hinglu ni a rhawt pah.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
Cueihnah tah vongvoel ah tamhoe tih toltung ah a ol a huel.
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
Thohka ah aka kawk rhoek kah a lu ah a pang pah tih khopuei vongka ah ol a thui.
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
Hlangyoe nang loh mevaeng hil nim hlangyoe na lungnah ve, hmuiyoi rhoek tah amamih kah saipaat dongah naep uh tih, aka ang rhoek loh mingnah te a hmuhuet uh.
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
Ka toelthamnah he mael thil lah, ka mueihla he nang hamla kan thaa saeh lamtah ka ol he khaw nang kam ming sak eh.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
Kang khue vaengah na aal uh tih ka kut kan cavaih vaengah nim te hnatung uh pawh.
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
Kai kah cilsuep boeih te na dul uh tih, kai kah toelthamnah khaw na ngaih uh pawh.
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
Kai khaw nangmih kah rhainah te ka nueih thil vetih nangmih ah birhihnah a thoeng vaengah kan tamdaeng ni.
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
Nangmih kah birhihnah tah khohli rhamrhael bangla ha pawk vetih na rhainah loh cangpalam bangla halo vaengah, citcai neh khobing loh nangmih te m'paan vaengah,
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
Kai ng'khue uh cakhaw ka doo mahpawh, kai n'toem uh cakhaw m'hmu uh bal mahpawh.
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
Te yueng te mingnah a hmuhuet uh tih BOEIPA kah hinyahnah te tuek uh pawh.
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
Kai cilsuep dongah naep uh pawt tih, kai kah toelthamnah khaw boeih a tlaitlaek uh.
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
A khosing kah a thaih te a caak uh vetih a cilkhih loh a lawn uh bitni.
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
Hlangyoe hnuknong loh amih te a ngawn vetih aka ang kah ommongnah loh amih te a milh sak ni.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Tedae kai taengah aka hnatun long tah ngaikhuek la kho a sak vetih yoethae kah birhihnah khuiah khaw rhalthal van ni.