< Filipljanima 2 >
1 Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost,
Si qua ergo consolatio in Christo, si quod solatium charitatis, si qua societas spiritus, si qua viscera miserationis:
2 Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni:
implete gaudium meum ut idem sapiatis, eandem charitatem habentes, unanimes, idipsum sentientes,
3 Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe.
nihil per contentionem, neque per inanem gloriam: sed in humilitate superiores sibi invicem arbitrantes,
4 Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.
non quae sua sunt singuli considerantes, sed ea, quae aliorum.
5 Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu,
Hoc enim sentite in vobis, quod et in Christo Iesu:
6 Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
qui cum in forma Dei esset, non rapinam arbitratus est esse se aequalem Deo:
7 Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek,
sed semetipsum exinanivit formam servi accipiens, in similitudinem hominum factus, et habitu inventus ut homo.
8 Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
Humiliavit semetipsum factus obediens usque ad mortem, mortem autem crucis.
9 Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena.
Propter quod et Deus exaltavit illum, et donavit illi nomen, quod est super omne nomen:
10 Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
ut in nomine Iesu omne genu flectatur caelestium, terrestrium, et infernorum,
11 I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
et omnis lingua confiteatur quia Dominus Iesus Christus in gloria est Dei Patris.
12 Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem.
Itaque charissimi mei (sicut semper obedistis): non ut in praesentia mei tantum, sed multo magis nunc in absentia mea, cum metu et tremore vestram salutem operamini.
13 Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno.
Deus est enim, qui operatur in vobis et velle, et perficere pro bona voluntate.
14 Sve èinite bez vike i premišljanja,
Omnia autem facite sine murmurationibus, et haesitationibus:
15 Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu,
ut sitis sine querela, et simplices filii Dei, sine reprehensione in medio nationis pravae, et perversae: inter quos lucetis sicut luminaria in mundo,
16 Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud.
verbum vitae continentes ad gloriam meam in die Christi, quia non in vacuum cucurri, neque in vacuum laboravi.
17 No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima.
Sed et si immolor supra sacrificium, et obsequium fidei vestrae, gaudeo, et congratulor omnibus vobis.
18 Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni.
Idipsum autem et vos gaudete, et congratulamini mihi.
19 A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi.
Spero autem in Domino Iesu, Timotheum me cito mittere ad vos: ut et ego bono animo sim, cognitis quae circa vos sunt.
20 Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas.
Neminem enim habeo tam unanimem, qui sincera affectione pro vobis solicitus sit.
21 Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.
Omnes enim quae sua sunt quaerunt, non quae sunt Iesu Christi.
22 A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju.
Experimentum autem eius cognoscite, quia sicut patri filius, mecum servivit in Evangelio.
23 Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene.
Hunc igitur spero me mittere ad vos, mox ut videro quae circa me sunt.
24 A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama.
Confido autem in Domino quoniam et ipse veniam ad vos cito.
25 Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe;
Necessarium autem existimavi Epaphroditum fratrem, et cooperatorem, et commilitonem meum, vestrum autem apostolum, et ministrum necessitatis meae, mittere ad vos:
26 Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao.
quoniam quidem omnes vos desiderabat: et moestus erat, propterea quod audieratis illum infirmatum.
27 Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost.
Nam et infirmatus est usque ad mortem: sed Deus misertus est eius: non solum autem eius, verum etiam et mei, ne tristitiam super tristitiam haberem.
28 Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo.
Festinantius ergo misi illum, ut viso eo iterum gaudeatis, et ego sine tristitia sim.
29 Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte;
Excipite itaque illum cum omni gaudio in Domino, et eiusmodi cum honore habetote.
30 Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.
quoniam propter opus Christi usque ad mortem accessit, tradens animam suam ut impleret id, quod ex vobis deerat erga meum obsequium.