< Brojevi 10 >
1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi:
Hoe ty nitsara’ Iehovà amy Mosè:
2 Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska.
Tseneo trompetra volafoty roe am-pipepèhañe; hanontonañe i valobohokey naho hikoihañe ty fiavotañe amy tobey.
3 Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.
Ie tiofeñe in-droe le fonga hifanontoñe ama’o an-dalan-kibohom-pamantañañe eo i valobohòkey.
4 A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh.
F’ie tiofeñe in-draike, le o mpiaoloo, o talèm-pifokoa’ Israeleo, ty hiropak’ ama’o.
5 A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku.
Ie itiofan-koike le hiavotse o mpitobe atiñanañe eio.
6 A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu.
Ie tiofen-koike fañindroe’e le o mpitobe atimoo ro hienga; mionjoñe iereo te itiofan-koike.
7 A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi.
Naho hatontoñe i valobohòkey, le mitiofa fe tsy an-koike.
8 A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena.
O ana’ i Aharoneo, o mpisoroñeo, ro hitioke i trompetray; ho fañè’ areo hanitsike o hene tarira’ areo mifandimbeo.
9 I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih.
Ie mionjoñe mb’ añ’aly an-tane’ areo ao mb’ ami’ty rafelahy mañembetse anahareo, le hitiofan-koike amo trompetrao, vaho ho tiahy añatrefa’ Iehovà Andrianañahare’ areo vaho ho rombaheñe amo rafelahi’areoo.
10 Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš.
Ie amo andro firebeha’ areoo, naho amo andro nifantañeñeo, naho amo jiri-bolañeo le ho tiofe’ areo ambone’ o fisoroña’ areoo naho ambone’ o engam-pañanintsi’ areoo o trompetrao, ho faniahiañe anahareo añatrefan’ Andrianañahare’ areo. Izaho Iehovà Andrianañahare’ areo.
11 I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva.
Ie amy andro faha roapolo’ ty volam-paharoe’ i taom-paharoeiy, le naonjoñe ambone’ i kibohom-pañinay i rahoñey.
12 I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj.
Le nionjom-beo an-kifange’e o ana’ Israeleo, nienga i fatram-bei’ i Sinaiy vaho nitsangañe am-patrambei’ i Parane eo i rahoñey.
13 Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.
Izay ty fienga’ iareo valoha’e ami’ty nandilia’ Iehovà am-pità’ i Mosè.
14 I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov;
Ty sain-tobe’ Iehodà ty niavotse valoha’e, an-ki-lia’ ki-lian-dahin-defoñe, talè’ i firimboñan-dahindefo’ey t’i Nakesone ana’ i Aminadabe,
15 A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov;
naho talè’ i firimboñan-dahin-defom-pifokoa’ o ana’ Isakhareoy t’i Netanele ana’ i Tsoare,
16 A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov.
vaho talè’ o lahindefom-pifokoa’ o nte-Zeboloneo t’i Eliabe ana’ i Kelone.
17 I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator.
Nazotso amy zao i kivohoy vaho nionjoñe o ana’ i Geresoneo naho o ana’ i Merario, ninday i kivohoy.
18 Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov,
Nionjom-beo ka ty sain-tobe’ i Reòbene, naho nitalèm-pirimboñam-pifokoa’e t’i Elitsore ana’ i Sedeore, ty amo lian-dahin-defo’eo,
19 A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev,
naho talè’ o lahindefom-pifokoan’ ana’ i Simoneo t’i Selomiele ana’ i Tsorisadahy,
20 A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov.
vaho talè’ o lahindefom-pifokoan’ ana’ i Gadeo t’i Eliasafe ana’ i Rehoele.
21 I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu.
Nionjoñe amy zao o nte-Kehàteo ninday o raha miavakeo, fa naoreñe aolo’ ty fiavi’ iareo i kivohoy.
22 Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov,
Nionjoñe amy zao ty sain-tobe’ o ana’ i Efraimeo ty amo lian-dahin-defo’eo, i Elisama ana’i Amihode ty talèm-pirimboña’e,
23 A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov,
naho talèn-dahin-defom-pifokoan’ ana’ i Menase t’i Gamliele ana’ i Pedatsore,
24 A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev.
vaho talèn-dahin-defom-pifokoa’ o nte-Beniamèneo t’i Abidane ana’ i Gedoný.
25 Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev,
Nionjoñe ami’ty naha-mpivoli’ i tobey ty sain-tobe’ o ana’ i Daneo ty amo lian-dahin-defo’eo; talè’ i firimboña’ey t’i Akièzere, ana’ i Amisedahy,
26 A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov,
naho talèn-dahin-defom-pifokoan’ ana’ i Asere t’i Pejiele ana’ i Okrane,
27 A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov.
vaho talèn-dahin-defom-pifokoan’ ana’ i Naftaly t’i Akirà ana’ i Ainane.
28 Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu.
Izay ty nionjona’ o ana’ Israeleo, ty amo lia-rain-dahin-defo’eo—ie nionjoñe.
29 A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra.
Le hoe t’i Mosè amy Kobabe ana’ i Reoele nte-Midiane, rafoza’ i Mosè, Mionjoñe mb’an-tane’ nitsarae’ Iehovà ty hoe: Hatoloko azo. Mindreza ama’ay, le hanoe’ay soa; amy te nitsara soa ho am’ Israele t’Iehovà.
30 A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj.
Le hoe ty natoi’e, Tsy homb’eo iraho, fa hienga mb’an-taneko naho mb’an-drolongoko añe.
31 A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð.
Aa hoe re, Miambane ama’o, ko mienga kanao fohi’o te hitobe ampatrambey añe vaho ho solom-pihaino’ay irehe.
32 I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro.
Ie amy zao, naho indreza’o lia, le ze hasoa hanoe’ Iehovà ama’ay ro hanoe’ay ama’o.
33 I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli.
Aa le nenga’ iareo telo andro ty vohi’ Iehovà le niaolo iareo telo andro ty vatam-pañina’ Iehovà hipay fitobeañe.
34 I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.
Tambone’ iereo ey i raho’ Iehovày amy antoandro niengà’ iereo i tobeiy.
35 I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te.
Aa ndra mbia’ mbia ty nionjona’ i vatam-pañinay le niongake t’i Mosè nanao ty ti-hoe: Miongaha, ry Iehovà, abaibaio o rafelahi’oo vaho ampitribaho an-day añatrefa’o o malaiñe Azoo.
36 A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh.
Ie nitsangañe, le ty hoe ka ty nanoe’e: Mimpolia ry Iehovà amo alealem-pifokoa’ Israeleo.