< Mihej 1 >
1 Rijeè Gospodnja koja doðe Miheju Moreseæaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, što vidje za Samariju i za Jerusalim.
BOEIPA ol he Judah manghai Jotham, Ahaz, Hezekiah tue vaengah Morasthite Maikah taengla cet. Te te Samaria neh Jerusalem ham ni a hmuh.
2 Èujte, svi narodi, slušaj, zemljo i što je na njoj, i Gospod Bog da vam je svjedok, Gospod iz svete crkve svoje.
Pilnam loh a cungkuem te hnatun saeh. Diklai neh a cungkuem loh hnatung saeh. Ka Boeipa Yahovah tah nangmih taengah om saeh. Ka Boeipa tah a hmuencim bawkim lamloh laipai la om coeng.
3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i siæi æe, i hodiæe po visinama zemaljskim.
BOEIPA tah amah tolhmuen lamloh ha pai ngawn coeng ne. Te phoeiah suntla tih diklai hmuensang, hmuensang te a cawt.
4 I gore æe se rastopiti pred njim, i doline æe se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen.
Tlang rhoek he a yung duela yut uh coeng. Tuikol rhoek te hmai hmai kah khoirhat bangla phih uh tih tui bangla singling ah long.
5 Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izrailjeva. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? nije li Samarija? koje su visine Judine? nije li Jerusalim?
Te boeih te Jakob kah boekoeknah neh Israel imkhui kah tholhnah dongah ni. Jakob kah boekoeknah te Samaria moenih a? Judah kah hmuensang te Jerusalem moenih a?
6 Zato æu uèiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaæu kamenje njezino u dolinu i otkriæu joj temelje.
Te dongah Samaria te khohmuen lairhok la, misurdum kah thingling la ka khueh ni. A lungto te kolrhawk la ka lun pah vetih a khoengim te ka yoe pah ni.
7 I svi rezani likovi njezini razbiæe se, i svi æe se darovi njezini sažeæi ognjem, i sve æu idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet æe biti plata kurvarska.
A mueidaep boeih te a phop uh vetih a paang boeih te hmai ah a hoeh uh ni. A muei boeih te khopong la ka khueh ni. Pumyoih paang te coi sitoe cakhaw pumyoih paang la mael ni.
8 Zato æu plakati i ridati; hodiæu svuèen i go; plakaæu kao zmajevi i tužiæu kao sove.
He ham he ka rhaengsae vetih ka rhung ni. Khotling neh pumtlingla ka van ni. Pongui bangla rhaengsaelung ka khueh vetih, tuirhuk vanu bangla nguekcoinah ka khueh ni.
9 Jer joj se rane ne mogu iscijeliti, doðoše do Jude, dopriješe do vrata mojega naroda, do Jerusalima.
A boengha te rhawp coeng tih Judah taengla a caeh dongah Jerusalem hil ka pilnam kah vongka te a pha.
10 Ne javljajte u Gatu, ne plaèite; u Vit-Afri valjaj se po prahu.
Gath ah khaw puen boeh, Bethophrah ah rhap rhoe rhap uh boeh. Laipi dongah bol la bol nawn.
11 Izidi, stanovnice Safirska, s golom sramotom; stanovnica Sananska neæe izaæi; žalost Vet-ezilska neæe vam dati stanka.
Saphir khosa rhoek nang khaw yahpohnah neh yangyal la nong laeh. Zaanan khosa khaw cet mahpawh. Bethezel kah rhaengsaelung loh a tungduelnah te nang lamloh a loh coeng.
12 Jer stanovnica Marotska tuži za svojim dobrom. Jer siðe zlo od Gospoda do vrata Jerusalimskih.
BOEIPA taeng lamkah yoethaenah loh Jerusalem vongka duela a suntlak dongah Maroth khosa rhoek tah hnothen ham te kilkul coeng.
13 Upregni brze konje u kola, stanovnice Lahiska, koja si poèetak grijehu kæeri Sionskoj, jer se u tebi naðoše zloèinstva Izrailjeva.
Lakhish khosa rhoek loh marhang te leng dongah buen laeh. Te tah Zion nu kah tholhnah a moenah ni. Na khuiah Israel kah boekoeknah ni a tueng rhoe.
14 Zato pošlji dare Moresetu Gatskom; domovi Ahsivski prevariæe careve Izrailjeve.
Te dongah Israel manghai rhoek taengah phokhapnah la Akhzib imkhui kah Moreshethkath te maan na paek ni.
15 Još æu ti dovesti našljednika, stanovnice Mariska; doæi æe do Odolama, slave Izrailjeve.
Mareshah khosa nang aka haek te koep kang khuen vetih Israel kah thangpomnah loh Adullam duela a pha ni.
16 Naèini se æelava i ostrizi se za milom djecom svojom; raširi æelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo.
Na omthenbawnnah camoe rhoek te kuet lamtah vok pah laeh. Na lungawng khawatha bangla ka sak. Nang taeng lamloh a poelyoe uh hae ni.