Mateju 15
1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi:
Bu qaƣda, Tǝwrat ustazliridin wǝ Pǝrisiylǝrdin bǝziliri Yerusalemdin kelip Əysaning aldiƣa berip:
2 Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
— Muhlisliring nemixⱪa ata-bowilirimizning ǝn’ǝnilirigǝ hilapliⱪ ⱪilidu? Qünki ular ⱪollirini yumay tamaⱪ yǝydikǝnƣu, — dedi.
3 A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje?
Lekin u ularƣa mundaⱪ jawab bǝrdi: — Silǝrqu, silǝr nemixⱪa ǝn’ǝnimizni saⱪlaymiz dǝp Hudaning ǝmrigǝ hilapliⱪ ⱪilisilǝr?
4 Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
Qünki Huda: «Ata-anangni ⱨɵrmǝt ⱪil» wǝ «Atisi yaki anisini ⱨaⱪarǝtligǝnlǝr ɵlümgǝ mǝⱨkum ⱪilinsun» dǝp ǝmr ⱪilƣan.
5 A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi;
Lekin silǝr: — Ⱨǝrⱪandaⱪ kixi «Atisi yaki anisiƣa: — Mǝn silǝrgǝ yardǝm bǝrgüdǝk nǝrsilǝrni alliⱪaqan [Hudaƣa] atiwǝttim — desila,
6 Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.
uning ata-anisiƣa ⱨɵrmǝt-wapadarliⱪ ⱪilix mǝjburiyiti ⱪalmaydu, — dǝysilǝr. Buning bilǝn ǝn’ǝnǝnglarni dǝp, Hudaning ǝmrini yoⱪⱪa qiⱪiriwǝttinglar.
7 Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi:
Əy sahtipǝzlǝr! Yǝxaya pǝyƣǝmbǝr bǝrgǝn muxu bexarǝt toptoƣra silǝr toƣruluⱪ ikǝn: —
8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
«Muxu hǝlⱪ aƣzida meni ⱨɵrmǝtligini bilǝn, Biraⱪ ⱪǝlbi mǝndin yiraⱪ.
9 No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.
Ular manga biⱨudǝ ibadǝt ⱪilidu. Ularning ɵgǝtkǝn tǝlimliri pǝⱪǝt insanlardin qiⱪⱪan pǝtiwalarla, halas».
10 I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte.
Andin u halayiⱪni yeniƣa qaⱪirip, ularƣa: — Ⱪulaⱪ selinglar ⱨǝm xuni qüxininglarki,
11 Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.
Insanni napak ⱪilidiƣini aƣzidin kiridiƣini ǝmǝs, bǝlki aƣzidin qiⱪidiƣinidur, — dedi.
12 Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se?
Keyin muhlisliri uning aldiƣa kelip: — Sening bu sɵzüngni Pǝrisiylǝr anglap, uningdin bizar bolup rǝnjigǝnlikini bildingmu? — dedi.
13 A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se.
Lekin u mundaⱪ jawab ⱪayturdi: — Ərxtiki Atam tikmigǝn ⱨǝrⱪandaⱪ ɵsümlük yiltizidin yulunup taxlinidu.
14 Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.
Silǝr ularƣa pisǝnt ⱪilmanglar; ular korlarƣa yol baxlaydiƣan korlardur. Əgǝr kor korƣa yol baxlisa, ⱨǝr ikkisi oriƣa qüxüp ketidu.
15 A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu.
Lekin Petrus uningƣa: — Baya eytⱪan tǝmsilni bizgǝ qüxǝndürüp bǝrgǝysǝn, — dedi.
16 A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni?
Lekin u: — Silǝrmu tehiqǝ qüxǝnqigǝ eriximidinglar?! — dedi.
17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?
Eƣizƣa kirgǝn barliⱪ nǝrsilǝrning axⱪazan arⱪiliⱪ tǝrǝt bolup qiⱪip ketidiƣanliⱪini tehi qüxǝnmǝmsilǝr?
18 A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka.
Lekin eƣizdin qiⱪidiƣini ⱪǝlbtin qiⱪidu, insanni napak ⱪilidiƣinimu xudur.
19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.
Qünki yaman oylar, ⱪatilliⱪ, zinahorluⱪ, buzuⱪqiliⱪ, oƣriliⱪ, yalƣan guwaⱨliⱪ wǝ tɵⱨmǝt ⱪatarliⱪlar ⱪǝlbtin qiⱪidu.
20 I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka.
Insanni napak ⱪilidiƣanlar mana xulardur; yuyulmiƣan ⱪollar bilǝn tamaⱪ yeyix insanni napak ⱪilmaydu.
21 I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
Əysa u yǝrdin qiⱪip, Tur wǝ Zidon xǝⱨǝrlirining ǝtrapidiki yurtlarƣa bardi.
22 I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo.
Mana, u qǝt yǝrlǝrdin kǝlgǝn ⱪananiy bir ayal uning aldiƣa kelip: — I Rǝb! Dawutning oƣli, ⱨalimƣa rǝⱨim ⱪilƣaysiz! Ⱪizimƣa jin qaplixiwalƣanikǝn, ⱪiynilip ketiwatidu! — dǝp uningƣa nida ⱪilip zarlidi.
23 A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama.
Lekin u u ayalƣa bir eƣizmu jawab bǝrmidi. Muhlisliri uning yeniƣa kelip: — Bu ayalni yolƣa salsang! Qünki u kǝynimizdin ǝgixip yalwurup nida ⱪiliwatidu, — dedi.
24 A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
Əmdi u jawab berip: — Mǝn pǝⱪǝt yoldin tenigǝn ⱪoy padiliri bolƣan Israil jǝmǝtidikilǝrgǝ ǝwǝtilgǝnmǝn, — dedi.
25 A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi!
Əmma ⱨeliⱪi ayal uning aldiƣa kelip sǝjdǝ ⱪilip: — Rǝb, manga yardǝm ⱪilƣaysǝn! — dǝp yalwurdi.
26 A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
U uningƣa: — Balilarning nenini kiqik itlarƣa taxlap berix yahxi ǝmǝs, — dedi.
27 A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
Lekin ⱨeliⱪi ayal: — Durus, i Rǝb, biraⱪ ⱨǝtta itlarmu hojayinining dastihinidin qüxkǝn uwaⱪlarni yǝydiƣu, — dedi.
28 Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.
Xuning bilǝn Əysa uningƣa: — Əy hanim, ixǝnqing küqlük ikǝn! Tiliginingdǝk bolsun! — dedi. U ayalning ⱪizi xuan saⱪiyip kǝtti.
29 I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
Əysa u yǝrdin qiⱪip, Galiliyǝ dengizining boyidin ɵtüp, taƣⱪa qiⱪip olturdi.
30 I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,
Uning aldiƣa top-top halayiⱪ yiƣildi. Ular tokur, ⱪariƣu, gaqa, qolaⱪ wǝ nurƣun baxⱪa hil kesǝllǝrnimu elip kelip, uning ayiƣi aldiƣa ⱪoyuxti; u ularni saⱪaytti.
31 Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
Xuning bilǝn halayiⱪ gaqilarning sɵzliyǝlǝydiƣan bolƣanliⱪini, qolaⱪlarning saⱪayƣinini, tokurlarning mangƣanliⱪini wǝ ⱪariƣularning kɵridiƣan bolƣanliⱪini kɵrüp, ⱨǝyran boldi wǝ Israilning Hudasini uluƣlidi.
32 A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
Andin Əysa muhlislirini yeniƣa qaⱪirip: — Bu halayiⱪⱪa iqim aƣriydu; qünki ular üq kündin beri yenimda boldi, yegüdǝk bir nǝrsisimu ⱪalmidi. Ularni ɵylirigǝ aq ⱪayturuxni halimaymǝn, yolda ⱨalidin ketixi mumkin, — dedi.
33 I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
Muhlislar uningƣa: — Bu qɵldǝ bunqiwala adǝmni toyƣuzƣudǝk kɵp nanni nǝdin tapimiz? — deyixti.
34 I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.
Əysa ulardin: Ⱪanqǝ neninglar bar? — dǝp soridi. — Yǝttǝ nan bilǝn birnǝqqǝ tal kiqik beliⱪ bar, — deyixti ular.
35 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
Buning bilǝn u halayiⱪni yǝrdǝ olturuxⱪa buyrudi.
36 I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
Andin, yǝttǝ nan bilǝn beliⱪlarni ⱪoliƣa elip [Hudaƣa] tǝxǝkkür eytip, ularni oxtup muhlisliriƣa bǝrdi, muhlislar halayiⱪⱪa ülǝxtürdi.
37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh.
Ⱨǝmmǝylǝn toyƣuqǝ yedi; andin [muhlislar] exip ⱪalƣan parqilarni yiƣip yǝttǝ qong sewǝtni toxⱪuzdi.
38 A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
Tamaⱪ yegǝnlǝrning sani balilar wǝ ayallardin baxⱪa tɵt ming kixi idi.
39 I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.
U halayiⱪni yolƣa salƣandin keyin, kemigǝ qüxüp, Magadan yurtining qǝt yǝrlirigǝ bardi.
