Mateju 13
1 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora.
Utu dinte Jisu ghor pora ulaikena nodi kinar te bohi thakise.
2 I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu.
Dangor bhir joma hoi kene Tai usorte bohi jaise, etu nimite Tai naw uporte uthise, aru sob manu nodi kinar te khara korise.
3 I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije.
Etu pichete Jisu taikhan ke dristanto khan bisi koise. Tai koise, “Sabi, ekjon kheti kora manu dhaan bijon hali bole jaise.
4 I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ih;
Jitia tai kheti te bijon phelai thakise, kunba bijon rasta kinar te girise, aru chiriya khan ahikena sob khai dise.
5 A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.
Kunba bijon to bisi pathor thaka jagate girise, aru joldi uthijaise, kele koile mati olop thakise.
6 I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše.
Kintu jitia gham ulaise, etu ulai thaka ghas ke julai dise, kele koile etu ghas laga shikor thaka nai, etu karone sob sukhi jaise.
7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
Kunba bijon khan kata ghas majot te girise. Aru etu ghas to olop dangor hoise, hoilebi kata ghas pora morai dise.
8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset.
Kunba bijon khan bhal matite girise aru bhal ghas hoi kene bhal guti dhurise, kunba eksoh guti, kunba te saathi guti aru kunba te trista guti dhurise.
9 Ko ima uši da èuje neka èuje.
Jun manu laga kaan ase, taikhan ke huni bole dibi.”
10 I pristupivši uèenici rekoše mu: zašto im govoriš u prièama?
Titia Jisu laga chela khan Tai usorte ahise aru hudise, “Apuni kele bhir khan ke dristanto pora kotha koi ase?”
11 A on odgovarajuæi reèe im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano.
Jisu taikhan ke koise, “Tumikhan ke sorgo rajyo laga bujhi bo napara kotha khan bujhi bole gyaan dikena ase, kintu taikhan ke diya nai.
12 Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima.
Kilekoile jun manu logot olop ase, taike aru bhi dibo, aru tai logote bhorta thakibo. Kintu jun manu logote nai, tai logote ki ase etu bhi loi lobo.
13 Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumiju.
Etu karone Moi taikhan ke dristanto pora kotha kore: Taikhan dikhi ase, kintu taikhan sabole napare; aru taikhan huni ase, kintu taikhan huni kene bhi bujhi bo napare.
14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima æete èuti, i neæete razumjeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti.
Taikhan nimite to Isaiah laga bhabobani to purah hoise, juntu eneka koi ase, ‘Tumikhan hosa pora bhi hunibo, kintu janibole na paribo; Tumikhan hosa pora bhi dikhibo, kintu bujhi bole na paribo.
15 Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
Kilekoile etu manu khan laga mon to khali hoise, Aru taikhan huni bole tan kori loise, Aru taikhan laga suku bondh kori loise, Eneka korile taikhan suku pora nasabo nimite, Nohoile taikhan kaan pora nahunibo nimite, Nohoile taikhan laga mon pora nabujibo nimite, Kilekoile eneka kori kene taikhan aru bhi mon naghurabo nimite, Aru Moi taikhan ke bhal kori nadibo nimite.’
16 A blago vašijem oèima što vide, i ušima vašijem što èuju.
Kintu asis te ase tumikhan laga suku, kele koile taikhan dikhi ase; aru tumikhan laga kaan, kele koile taikhan huni ase.
17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše.
Moi hosa pora koi ase tumikhan ke bisi bhabobadi aru pobitro manu khan to tumikhan ki dikhi ase, eitu khan sabole mon thakise, hoilebi taikhan dikhibole panai. Tumikhan ki kotha huni ase, taikhan bhi huni bole mon thakise, kintu taikhan huni bole panai.
18 Vi pak èujte prièu o sijaèu:
Etu nimite kheti kora manu bijon phela laga dristanto etu laga ki motlob ase huni bhi aru bujhibi.
19 Svakome koji sluša rijeè o carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.
Jitia kunba manu rajyo laga kotha hune kintu bujhi bole napare, tinehoile biya Jon ahe aru ki tai laga monte bijon hali kene ase etu chingi kene loijai. Etu bijon to rasta kinar te phelai diya bijon ase.
20 A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je,
Juntu bijon pathor uporte phelaise, etu to eneka manu ase jun kotha huni loi aru loge-loge khushi pora grohon kore,
21 Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag.
kintu kotha khan tai laga mon bhitor te najai, etu nimite khali olop somoi nimite he rakhe. Jitia etu kotha nimite biya aru dukh-digdar pa-a somoi ahe, tai ekbar te he giri jai.
22 A posijano u trnju to je koji sluša rijeè, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše rijeè, i bez roda ostane. (aiōn g165)
Juntu bijon kata ghas khan majote phelaise, etu to eneka manu ase jun kotha to hune, hoilebi etu jamana laga kaam aru dhun sompoti ke mon diya nimite kotha ke dabai kene rakhe, aru etu kotha pora bhal guti nadhure. (aiōn g165)
23 A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeè i razumije, koji dakle i rod raða, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
Juntu bijon bhal matite phelaise, etu to eneka manu ase jun kotha to hune aru bujhi loi. Tai dangor koi kene bhal guti dhure, kunba te eksoh guti dhore, kunba te sathi aru kunba te trista.”
24 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao èovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
Jisu taikhan ke dusra dristanto koise. Tai koise, “Sorgo laga rajyo to ekjon manu nisena ase jun tai laga kheti te bhal bijon phelai.
25 A kad ljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
Kintu jitia manu khan ghumai jai, tai laga dushman khan ahikena gehu laga kheti te biya ghas laga bijon khan phelai aru jai-jai.
26 A kad nièe usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
Jitia kheti te gehu khan dangor koi kene guti ulabole shuru hoise, titia biya ghas khan bhi dangor hoijai.
27 Tada doðoše sluge domaæinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
Etu mati malik laga nokorkhan ahi kene taike koi, ‘Sahab, apuni to bhal bijon kheti te lagase nohoi? Nohoile kineka kori kene etu biya ghas khan ulaise?’
28 A on reèe im: neprijatelj èovjek to uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo?
Etu pichete tai pora taikhan ke koise, ‘Dushman pora eneka kore.’ Nokorkhan taike koise, ‘To apuni itcha ase koile amikhan jai kene jongol khan sapha kori dibo?’
29 A on reèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu.
Mati malik pora taikhan ke koi, ‘Nai. Kilekoile jitia tumikhan biya ghas khan tanibo, tai logote gehu laga ghas bhi tani kene ulai dibo pare.
30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
Etu nimite duijon ke bhi eke logote dangor koribo dibi, kheti kata somoi naha tak. Jitia kheti kata somoi hobo titia moi kata manu khan ke kobo, “Poila biya ghas khan tani kene ulai lobi aru eke logote bandhi kene rakhibi julai dibo nimite, kintu gehu khan ke dhaan ghor te joma kori rakhibi.’”
31 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj,
Etu pichete Jisu aru ekta dristanto taikhan ke koise. Tai koise, “Sorgo laga rajyo to ekta sorso laga bijon nisena ase jineka ekta manu pora loi kene kheti te phelai de.
32 Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.
Etu bijon to hosa pora bhi sobse huru ase sob bijon majote. Kintu jitia tai dangor hoi, bagan laga ghas khan pora bhi tai he dangor hoijai. Tai ekta dangor ghas hoijai, aru akas laga chiriya khan ahe aru etu ghas laga daal khan te ghor bonaikena thake.”
33 Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
Jisu taikhan ke aru alag dristanto koise. “Sorgo laga rajyo to khomir nisena ase, jineka ekta maiki pora etu khomir ke loi kene tin bhag atta te milai diye jitia tak etu atta to phuli najai.”
34 Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im:
Eitu khan sob kotha Jisu pora manu khan ke dristanto pora he koi dise; aru Tai ekta kotha bhi dristanto nacholai kene kowa nai.
35 Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta.
Eitu khan sob age te bhabobadi pora koi diya kotha khan sob purah hobole nimite, Tai koi dise, “Dristanto khan pora he Moi mukh khuli bo. Ki kotha etu prithibi laga bhetimul te lukaikene ase eitu khan sob Moi koi dibo.”
36 Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi.
Etu pichete Jisu manu khan ke chari kene ghor te jaise. Tai laga chela khan Tai logote ahikena, eneka koise, “Amikhan ke kheti te biya ghas laga dristanto to bujhai dibi.”
37 A on odgovarajuæi reèe im: koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij;
Jisu taikhan ke koise, “Jun bhal bijon to phelai, tai to Manu laga Putro ase.
38 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
Prithibi to kheti ase; aru bhal bijon khan to rajyo lage bacha khan ase. Biya ghas to biya jon laga bacha khan ase,
39 A neprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anðeli. (aiōn g165)
aru jun dushman pora biya hissi se eitu khan saitan ase. Kheti kata somoi to yug khotom huwa somoi ase, aru kheti kata manu khan to sorgodoth khan ase. (aiōn g165)
40 Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na pošljetku ovoga vijeka. (aiōn g165)
Etu karone, jineka biya ghas khan ke joma kori kene jui te julai dise, yug ses huwa dinte bhi eneka hobo. (aiōn g165)
41 Poslaæe sin èovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstva njegova sve sablazni i koji èine bezakonje.
Manu laga Putro pora Tai laga sorgodoth khan ke pathabo, aru taikhan pora Tai laga rajyo pora paap aru biya kaam kora khan ke joma kori kene bahar te ulai dibo.
42 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
Taikhan pora eitu khan sobke jui laga chulah te phelai dibo, juntu jagate kandi thaka aru daat kamuri thaka he hobo.
43 Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da èuje neka èuje.
Etu pichete dharmik manu khan Baba laga rajyote suryo nisena ujala hobo. Jun laga kan ase, tai hunibo dibi.
44 Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.
Sorgo laga rajyo to ekta kheti te khajana lukaikene thaka nisena ase, jitia ekjon manu pora etu pai, tai etu ke aru bhi lukai diye. Kilekoile tai mon khushi hoijai, aru tai laga dhun sompoti sob bikiri kori kene etu kheti kini loi.
45 Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera,
Aru, sorgo laga rajyo to ekjon vyapari manu kimti laga moti khan bisari thaka nisena ase.
46 Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
Jitia tai bisi kimti thaka ekta moti pai, tai laga sob dhun sompoti bikiri kori kene etu kini loi.
47 Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;
Aru bhi, sorgo laga rajyo to samundar te jaal phela nisena ase, aru sob kisim laga maas dhura nisena ase.
48 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje.
Jitia jal to maas pora bhorta hoi jaise, taikhan etu loi kene samundar kinar te rakhe. Etu pichete taikhan bhal maas basi kene boxsa te joma kore, aru kaam nathaka maas khan sob phelai diye.
Thik eneka, etu yug ses huwa dinte bhi eneka hobo. Sorgodoth khan ahibo aru biya manu khan ke dhormik khan pora alag kori dibo. (aiōn g165)
50 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
Taikhan ke jui laga chulah te julai dibo, juntu jagate khali kandi thaka aru daat kamuri thaka he hobo.
51 Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode.
Apnikhan eitu khan sob bujise na nai?” Jisu laga chela khan Taike koise, “Hoi.”
52 A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro.
Etu pichete Jisu taikhan ke koise, “Etu karone sob niyom likha manu khan jun sorgo rajyo laga chela hoi jaise, eitu khan utu manu ase jun ekta ghor laga malik nisena ase.”
53 I kad svrši Isus prièe ove, otide odande.
Etu pichete jitia Jisu etu dristanto khan koi kene khotom hoise, Tai ta te pora ulai jaise.
54 I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi?
Aru Tai nijor town Nazareth te jaise aru mondoli te manu khan ke sikhai thakise. Jisu laga kotha huni kene taikhan asurit hoi jaise aru taikhan majote koi thakise, “Kot pora etu manu iman asurit gyaan aru hokti paise?
55 Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda?
Etu manu to ekjon barhoi laga chokra nohoi? Tai laga ama to Mary nohoi? Tai laga bhai khan James, Joseph, Simon aru Judas khan nohoi?
56 I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
Tai laga bhoini khan to amikhan logote ase nohoi? To kineka kori kene Tai eitu khan jani paise?”
57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu.
Taikhan Jisu ke biya paise. Kintu Jisu taikhan ke koise, “Ekjon bhabobadi ke tai nijor desh aru tai nijor parivar pora bhi sonman nakore.”
58 I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.
Tai asurit kaam khan bisi kora nai kele koile taikhan laga biswas nathaka nimite.
