Marku 5
1 I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku.
Pea naʻa nau tuku mai ki he kauvai ʻe taha ʻoe tahi, ki he fonua ʻoe kakai Kataline.
2 I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem,
Pea kuo haʻu ia mei he vaka, pea fakafetaulaki leva kiate ia ʻae tangata mei he ngaahi faʻitoka, pea naʻe ʻiate ia ʻae laumālie ʻuli,
3 Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
Pea naʻe nofo pe ia ʻi he ngaahi faʻitoka; pea naʻe ʻikai ha tangata te ne faʻa haʻi ʻaki ia ʻae ngaahi ukamea fihifihi:
4 Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
He koeʻuhi kuo liunga lahi hono haʻi ʻaki ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu mo e ngaahi ukamea fihifihi, pea kuo ne motumotuhi ʻae ngaahi ukamea fihifihi, pea motumotu mo e ngaahi ukamea fakamaʻu: pea kuo ʻikai faʻa fakalalata ia ʻe ha taha.
5 I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem.
Pea naʻe ʻi he ngaahi moʻunga ia mo e ngaahi faʻitoka maʻuaipē, ʻi he pō mo e ʻaho, ʻo ne tangi ai, mo ne tafatafaʻi ʻaki ia ʻae ngaahi maka.
6 A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se.
Ka ʻi heʻene mamata mei he mamaʻo kia Sisu, naʻa ne lele ʻo hū kiate ia.
7 I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me.
ʻO tangi leʻo lahi, ʻo ne pehē, “Ko e hā au kiate koe, Sisu, ko e ʻAlo ʻoe fungani ʻOtua māʻolunga? ʻOku ou hū tōtōaki kiate koe ʻi he ʻOtua, ke ʻoua naʻa ke fakamamahiʻi au.”
8 Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka.
(He naʻa ne pehē kiate ia, “Haʻu kituʻa mei he tangata, ʻa koe ko e laumālie ʻuli.”)
9 I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
Pea ne fehuʻi kiate ia, “Ko hai ho hingoa?” Pea pehēange ʻe ia, “Ko Lisione hoku hingoa; he ʻoku mau tokolahi.”
10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.
Pea ne kole fakamātoato kiate ia ke ʻoua naʻa ne kapusi ʻakinautolu mei he fonua.
11 A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.
Pea naʻe ʻi ai, ʻo ofi ki he ngaahi moʻunga, ʻae fanga puaka lahi naʻe fafanga.
12 I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo.
Pea kole ʻe he kau laumālie kotoa pē kiate ia, ʻo pehē, “Fekau ʻakimautolu ki he fanga puaka, koeʻuhi ke mau hū ki ai.”
13 I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru.
Pea tuku leva ʻe Sisu ke nau [fai ia]. Pea ʻalu atu ʻae kau laumālie ʻuli, ʻo hū ki he fanga puaka: pea feleleʻi ʻo ʻoho ʻae fanga puaka ʻi he potu tahifohifo ki tahi, (naʻa nau toko ua afe nai; ) pea melemo ʻi he tahi.
14 A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo.
Pea feholaki ʻakinautolu naʻe tauhi ʻae fanga puaka, ʻo fakahā ki he kolo, pea mo e tukuʻuta. Pea naʻa nau ʻalu ange ke mamata ki he meʻa kuo fai.
15 I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se.
Pea nau haʻu kia Sisu, ʻo mamata kiate ia naʻe ulusino ai ʻae laumālie ʻuli, ʻo ne maʻu ʻae lisione, ʻoku nofo ia, kuo kofu, pea poto hono loto: pea nau manavahē
16 A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.
Pea ko kinautolu naʻe mamata [ki ai], naʻa nau fakahā kiate kinautolu ʻae meʻa naʻe hoko kiate ia naʻe ulusino ai ʻae tēvolo, pea mo e meʻa ki he fanga puaka.
17 I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.
Pea nau kole leva kiate ia ke ne ʻalu ʻi honau fonua.
18 I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.
Pea kuo ʻalu ia ki vaka, pea ko ia naʻe ulusino ai ʻae tēvolo ne kole kiate ia ke na nonofo.
19 A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova.
Ka naʻe ʻikai loto ki ai ʻa Sisu, ka naʻa ne pehē, “ʻAlu ki ho ʻapi ki ho kāinga, mo fakahā kiate kinautolu ʻae ngaahi meʻa lahi kuo fai ʻe he ʻEiki maʻau, mo ʻene manavaʻofa kiate koe.”
20 I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu.
Pea ne ʻalu ia, ʻo fua fakahā ʻi Tikapolisi ʻae ngaahi meʻa lahi kuo fai ʻe Sisu maʻana: pea ofo ai kotoa pē.
21 I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.
Pea kuo toe folau ʻa Sisu ʻi he vaka ki he kauvai ʻe taha, pea kātoa ai kiate ia ʻae kakai tokolahi: pea kuo ofi ia ki tahi.
22 I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
Pea vakai, naʻe ʻalu ange ʻae tokotaha ʻoe kau pule ʻoe falelotu, ko Sailosi hono hingoa; pea ʻi heʻene mamata kiate ia, naʻa ne tō hifo ki hono vaʻe,
23 I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
ʻO ne kole fakamātoato kiate ia, ʻo pehē, “Ko hoku ʻofefine siʻi ʻoku tei mate: haʻu, ʻo hili ho nima kiate ia, koeʻuhi ke moʻui ai: pea ʻe moʻui ia.”
24 I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga.
Pea naʻa na ō mo [Sisu]; pea muimui kiate ia ʻae kakai tokolahi, ʻo fakaʻefihia ia.
25 I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi
Pea ko e fefine ʻe tokotaha, naʻe hongofulu ma ua ʻae taʻu ʻoe ʻau toto ʻiate ia,
26 I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili,
Pea kuo lahi ʻae meʻa kuo ne kātaki ʻi he kau faitoʻo tokolahi, pea kuo fakaʻosi ʻe ia ʻa ʻene meʻa kotoa pē, pea ʻikai fakaʻaʻau ki muʻa, kae ʻāsili pe hono mahaki.
27 Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove.
Kuo fanongo ia kia Sisu, pea haʻu mo e fononga mei mui, ʻo ala ki hono kofu:
28 Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu.
He kuo pehē ʻe ia, “Kapau teu ala pe ki hono kofu, te u moʻui ai.”
29 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
Pea matuʻu fakafokifā pe ʻae ʻau ʻa hono toto; pea ne ongoʻi ʻi hono sino kuo fakamoʻui ia mei he mahaki ko ia.
30 I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina?
Pea kuo ʻilo loto ʻe Sisu kuo ʻalu atu ʻiate ia ʻae mālohi, pea ne tafoki ia ki he kakai, mo ne pehē, “Ko hai naʻe ala ki hoku kofu?”
31 I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene?
Pea pehēange ʻene kau ākonga kiate ia, “ʻOku ke vakai ki he tokolahi ʻoku fakaʻefi koe, pea ʻoku ke pehē, ‘Ko hai kuo ala kiate au?’”
32 I on se obziraše da vidi onu koja to uèini.
Pea vakai foli ʻe ia ke mamata kiate ia kuo ne fai ʻae meʻa ni.
33 A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu.
Ka kuo ʻilo ʻe he fefine ʻaia kuo fai kiate ia, pea haʻu ia, ʻoku manavahē mo tetetete, ʻo tō ki lalo ʻi hono ʻao, ʻo ne tala kiate ia ʻae moʻoni kotoa pē.
34 A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
Pea ne pehē kiate ia, “ʻOfefine, kuo fakamoʻui koe ʻe hoʻo tui; ʻalu ʻi he fiemālie, pea ke moʻui mei hoʻo mahaki.”
35 Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja?
Kae lolotonga ʻene lea, mo e haʻu [ʻae niʻihi ]mei [he fale ]ʻoe pule ʻoe falelotu, ʻonau pehē, “Kuo pekia ho ʻofefine: ko e hā ʻoku ke kei fakafiu ai ʻae ʻEiki?”
36 A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj.
Pea kuo fanongo leva ʻe Sisu ki he lea naʻe lea ʻaki, pea pehē ʻe ia ki he pule ʻoe falelotu, “ʻOua te ke manavahē, ka ke tui pe.”
37 I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.
Pea naʻe ʻikai tuku ʻe ia ke muimui ha tokotaha kiate ia, ka ko Pita, mo Semisi, mo Sione ko e tokoua ʻo Semisi.
38 I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki.
Pea hoko ia ki he fale ʻoe pule ʻoe falelotu, ʻo mamata ki he maveuveu, mo kinautolu naʻe tangi mo tangilāulau lahi.
39 I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava.
Pea kuo hū ia ki loto [fale], mo ne pehē kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku mou maveuveu, mo tangi ai? ʻOku ʻikai mate ʻae taʻahine, ka ʻoku mohe [pe].”
40 I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka.
Ka naʻa nau kakata manuki kiate ia. Pea kuo fekau ʻe ia ke nau ʻalu kotoa pē kituʻa, pea ne ʻave ʻae tamai mo e faʻē ʻae taʻahine, mo kinautolu naʻe ʻiate ia, pea nau hū ki he potu ʻoku tokoto ai ʻae taʻahine.
41 I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani.
Pea ne puke ʻae nima ʻoe taʻahine, mo ne pehē kiate ia, “Talita kiumi;” ʻaia ko hono ʻuhinga, “Taʻahine, ʻoku ou pehē kiate koe, Tuʻu hake.”
42 I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem.
Pea tuʻu hake leva ʻae taʻahine, ʻo ʻeveʻeva; he kuo hongofulu ma ua hono taʻu. Pea naʻe ofo ai ʻakinautolu ʻi he ofo lahi.
43 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede.
Pea ne fekau mālohi kiate kinautolu ke ʻoua naʻa ʻilo ia ʻe ha taha; mo ne fekau ke ʻatu ha meʻakai kiate ia.
