Marku 3
1 I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom.
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke.
2 I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže.
3 I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.
On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!”
4 I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu.
A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli.
5 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži - i ruka mu zdrava!
6 I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili.
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
7 A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,
8 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu.
iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.
9 I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje.
Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli.
10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
11 I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij.
A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: “Ti si Sin Božji!”
12 I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu.
A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.
13 I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu.
Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu.
14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati
15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole:
s vlašću da izgone đavle.
16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,
17 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi;
i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,
18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,
i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca
19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.
20 I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
21 I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan sebe je!”
22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole.
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.”
23 I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti?
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: “Kako može Sotona Sotonu izgoniti?
24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;
Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.
25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati.
26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti.
Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.
27 Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti.
Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!”
28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
30 Jer govorahu: u njemu je neèisti duh.
Jer govorahu: “Duha nečistoga ima.”
31 I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu.
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.
32 I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.
Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: “Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!”
33 I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja?
On im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?”
34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja.
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “Evo majke moje, evo braće moje!
35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.”
