Marku 11
1 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh
Iyesusnat b́ danifwotsn Iyerusalem maants t'infe boowor Bete Fagenat Bitaniya eteets dats weeron waat Debrezeyit gurok bo bodi, Maniyako Iyesus b́ danifwotsitse gitwotssh hank'o ett b́ woshi,
2 I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
«It shinatse fa'a galuts shino ameree, bíyok it bodtsok'on konúwor ik asho bíyats kesh b́ danaw daazna'o tipetso daatsitute, bíno biishde'er hakan de'ewore.
3 I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo.
Konwor asho ‹Eegishe han it k'aliri?› bí'etala ‹Doonzosh b́ geytsotsnee erere, manoró aani doyitwe, › erere.»
4 A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga.
Bowere amt daaz na'aman weeri gúúratse maa úratse tipetsok'on daatst bobitsi.
5 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare?
Manoor manoke need'dek't teshts ashuwotsitse ik ikwots «Daazna'o it biitsir eegoshe?» ett bo aati.
6 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.
Bowere Iyesus boosh b́ keewtso bo keewi, ashuwotsu k'az bok'r.
7 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj.
B́ danifwotsu daazna'o Iyesus maants dek'boweyi, bo tahono daazna'o jik'ats bo geere Iyesus bíats beeb́dek'i.
8 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
Ash aywotswere bo shemo weeratsa bo es'fera bo tesh, k'atswotswere bodootse maarets miti jaabo k'ut'dek't werindatsa bo es'fera boteshi.
9 A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
Shin shinats beshtswotsnat shutsatse shoy dek't weyiru jamwots, «Hosa'ana! Doonzo shútson wetwóniye deereke!
10 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
Weyiru nonih Dawit mengestu deerekiye! darotsno hosa'ana!» ett bo kúhi.
11 I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom.
Iyesuswere Iyersalemi b́ bodtsok'on Ik'i moots b́ kindi, gúúrmanatse fa'a keew jamo b́ s'ííli, datsonu b́'iltsotse tatse gitwotsnton Iyerusalemitse kesht Betaniy maants bí ami.
12 I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje.
Yaatsok'ono Betaniyere bo aanor Iyesus k'ak'bwtsi.
13 I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama.
Bmaaró atts belesi mitu wokoon bek't daneraka shuwo biyatse b́datseyala et bmaand bí ami, ernmó bmaand b́ t'inor belesi shuwo b́ borafa'otse maaroniye okoon eegor biyatse daatsratse.
14 I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. (aiōn g165)
Mansho Iyesus belesi mitush, «Haniyak konwor ni atse shuwo maak'aye!» bí et. Han b́ keewferowere b́ danifwots boshishi. (aiōn g165)
15 I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.
Iyerusalemits bobodtsok'on Ik'i moots kindt bítse kemirwotsnat keewiru ashuwotsi kisho dek' b́twi, giz wonyirwots t'arap'ezonat kúrkúnd kemirwots jorwotsi b́ gúp'shi,
16 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.
Asho konnor b́ wotiyal, eegi naari k'ac'o b́ wotiyalor, kurde'er Ik' k'oni maa manitse b́sha'erawok'o b́baziyi.
17 I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu.
Hank'o ett boon b́ daniy, « ‹T moo ash jamosh Ik' k'oni maa etitwe!› ett gut'eratsa? Itmo bik'tswotssh goop'ee it woshi.»
18 I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj.
Kahni naashwotsnat Muse nemo danyrwots man b́keewfere bo shishi, ash jamonu b́ daniru danmaanatse tuutson adt boteshtsotse bín shatbowtsi, mann aak'ok'alde'er bín bo t'afiyet malo bo geefera botesh.
19 I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada.
Datsonwere b́ iltsok'on Iyesusnat b́ danifwotsn kitotse k'az bokeshi.
20 I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.
Yaats guurok'on weeron beshefetst belesi mit man b s'ap'onton shuuk'wtsat biere bobek'i.
21 I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.
P'et'roswere keewman gawdek't Iyesussh «Danifono! hambe, n c'ashts mitú shuuk' wtserane» bí et.
22 I odgovarajuæi Isus reèe im:
Iyesuswere boosh hank'o bí eti, «Ik'one amanore,
23 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe.
Aarikoniye itsh ti etiri, konwor asho b́ nibotse b́ nibon amanar b́geyiyal keew jamo bísh b́wotitwok'o amanar, guran ‹Hanoke tuur aats k'arots shap'ewe, › bí'etal bísh wotitwe.
24 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam.
Eshe itsh keewirwe, Ik' k'onon konnari keewonor it k'oniyal itsh k'alk'retsok'o woshr amanore, it k'oniru jamone itsh ímetwe.
25 I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše.
Darotse fa'o itnih it morro itsh oorowe bí etetwok'o, itwere k'onosh itned'or, asho ik keewon iti irire wotiyal bísh orowa erere. [
26 Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh.
It k'oshwots fints morro boosh orowe eto itk'azalmó darotse fa'o it nih it fints morrosh itshor orowe eraatse.»]
27 I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine,
Aaninwere Iyerusalem maants boweyi, Iyesuswere Ik' mootse ananoke b́befere kahni naashwots, Muse nemono danifwotsnat eenash eenashwotsn b́ maants waat́
28 I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš?
«Keewanotsi n finir kon aloneya?» himó keewanotsi n k'alitwok'o alo neesh imtso kone? ett bín boaati.
29 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim.
Iyesuswere boosh hank'owa bí et, «Taawere iti ik keewo aatitwe, it taash it aaniyal, taawere keewanotsi kon alon t k'alirwok'o itsh keewitwe.
30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.
Yohans gupo Ik'okike moo ashokike? Aab taash anyibe'ere, » bí eti.
31 I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste?
Bowere, «And eshe eega erono?» Eton boatsatsewo shiyewo dek't botwi, « ‹Ik'okne› no etal ‹Beree eegoshe bín amano itk'azi?› eteetwe,
32 Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe.
‹Ashokike, › no eetale?» Mank'o bo erawok'o ash jamo Yohansi arikon nebiyiye bo eetfosh shatbowtsi.
33 I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.
Mansha, «Noo danatsone.» ett bo aani. Iyesuswere, «Béré taawor kon alon keewanotsi tfinirwok'oo itsh keeweratse, » bí eti.
