Luki 5
1 Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,
ⲁ̅ⲁⲥϣⲱⲡⲉ ⲇⲉ ϩⲙ ⲡⲧⲣⲉⲙⲙⲏⲏϣⲉ ϣⲟⲩⲟ ⲉϫⲱϥ ⲛⲥⲉⲥⲱⲧⲙ ⲉⲡϣⲁϫⲉ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲛⲧⲟϥ ⲇⲉ ⲛⲉϥⲁϩⲉⲣⲁⲧϥ ⲡⲉ ϩⲁⲧⲛⲧⲗⲓⲙⲛⲏ ⲛⲅⲉⲛⲛⲏⲍⲁⲣⲉⲧ
2 I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže:
ⲃ̅ⲁϥⲛⲁⲩ ⲇⲉ ⲉϫⲟⲓ ⲥⲛⲁⲩ ⲉⲩⲙⲟⲟⲛⲉ ϩⲁⲧⲛ ⲧⲗⲓⲙⲛⲏ ⲛⲉⲁⲛⲟⲩⲱϩⲉ ⲇⲉ ⲡⲉ ⲡⲉ ⲉϩⲣⲁⲓ ϩⲓⲱⲟⲩ ⲉⲩⲓⲱ ⲛⲛⲉⲩϣⲛⲏⲟⲩ
3 I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe.
ⲅ̅ⲁϥⲁⲗⲉ ⲇⲉ ⲉⲩⲁ ⲛⲛϫⲟⲓ ⲉⲡⲁⲥⲓⲙⲱⲛ ⲡⲉ ⲁϥϫⲟⲟⲥ ⲛⲁϥ ⲉⲧⲣⲉϥϩⲓⲛⲉ ⲉⲃⲟⲗ ⲙⲡⲉⲕⲣⲟ ⲛⲟⲩⲕⲟⲩⲓ ⲁϥϩⲙⲟⲟⲥ ⲇⲉ ϩⲓⲡϫⲟⲉⲓ ⲁϥϯ ⲥⲃⲱ ⲛⲙⲙⲏⲏϣⲉ
4 A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
ⲇ̅ⲛⲧⲉⲣⲉϥⲟⲩⲱ ⲇⲉ ⲉϥϣⲁϫⲉ ⲡⲉϫⲁϥ ⲛⲥⲓⲙⲱⲛ ϫⲉ ⲕⲧⲉⲧⲏⲩⲧⲛ ⲉⲧⲛⲟⲩⲧ ⲛⲧⲉⲧⲛⲭⲁⲗⲁ ⲛⲛⲉϣⲛⲏⲟⲩ ⲉϭⲱⲡⲉ
5 I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu.
ⲉ̅ⲁⲥⲓⲙⲱⲛ ⲇⲉ ⲟⲩⲱϣⲃ ⲡⲉϫⲁϥ ⲛⲁϥ ϫⲉ ⲡⲥⲁϩ ⲁⲛϣⲉⲡϩⲓⲥⲉ ϩⲛ ⲧⲉⲩϣⲏ ⲧⲏⲣⲥ ⲙⲡⲛϭⲉⲡⲗⲁⲁⲩ ⲉⲧⲃⲉ ⲡⲉⲕϣⲁϫⲉ ⲇⲉ ϯⲛⲁⲭⲁⲗⲁ ⲛⲛⲉϣⲛⲏⲟⲩ
6 I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
ⲋ̅ⲛⲧⲉⲣⲟⲩⲣ ⲡⲁⲓ ⲇⲉ ⲁⲩⲥⲱⲟⲩϩ ⲉϩⲟⲩⲛ ⲛⲟⲩⲙⲏⲏϣⲉ ⲛⲧⲃⲧ ⲉⲛⲁϣⲱϥ ⲛⲉⲣⲉⲛⲉϣⲛⲏⲟⲩ ⲇⲉ ⲛⲁⲡⲱϩ ⲡⲉ
7 I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope.
ⲍ̅ⲁⲩϫⲱⲣⲙ ⲇⲉ ⲟⲩⲃⲉ ⲛⲉⲩⲕⲉϣⲃⲉⲉⲣ ⲉⲧϩⲓⲡⲕⲉϫⲟⲓ ⲉⲧⲣⲉⲩⲉⲓ ⲛⲥⲉϯⲧⲟⲟⲧⲟⲩ ⲛⲙⲙⲁⲩ ⲁⲩⲉⲓ ⲇⲉ ⲁⲩⲙⲉϩⲡϫⲟⲉⲓ ⲥⲛⲁⲩ ϩⲱⲥⲧⲉ ⲉⲧⲣⲉⲩⲱⲙⲥ
8 A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan.
ⲏ̅ⲛⲧⲉⲣⲉϥⲛⲁⲩ ⲇⲉ ⲉⲡⲁⲓ ⲛϭⲓ ⲥⲓⲙⲱⲛ ⲡⲉⲧⲣⲟⲥ ⲁϥⲡⲁϩⲧϥ ϩⲁⲛⲟⲩⲉⲣⲏⲧⲉ ⲛⲓⲏⲥ ⲉϥϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ⲥⲁϩⲱⲕ ⲉⲃⲟⲗ ⲙⲙⲟⲓ ϫⲉ ⲁⲛⲅⲟⲩⲣⲱⲙⲉ ⲣⲣⲉϥⲣⲛⲟⲃⲉ ⲡϫⲟⲉⲓⲥ
9 Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
ⲑ̅ⲛⲉⲁⲩϩⲟⲧⲉ ⲅⲁⲣ ⲧⲁϩⲟϥ ⲛⲙⲟⲩⲟⲛ ⲛⲓⲙ ⲉⲧⲛⲙⲙⲁϥ ⲉϫⲛ ⲧⲥⲟⲟⲩϩⲥ ⲛⲛⲧⲃⲧ ⲉⲛⲧⲁⲩϭⲟⲡⲥ
10 A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti.
ⲓ̅ϩⲟⲙⲟⲓⲱⲥ ⲇⲉ ⲡⲕⲉⲓⲁⲕⲱⲃⲟⲥ ⲛⲙⲓⲱϩⲁⲛⲛⲏⲥ ⲛϣⲏⲣⲉ ⲛⲍⲉⲃⲉⲇⲁⲓⲟⲥ ⲛⲏ ⲉⲛⲉⲩⲟ ⲛⲕⲟⲓⲛⲱⲛⲟⲥ ⲛⲙⲥⲓⲙⲱⲛ ⲡⲉϫⲉ ⲓⲏⲥ ⲛⲥⲓⲙⲱⲛ ϫⲉ ⲙⲡⲣⲣ ϩⲟⲧⲉ ϫⲓⲛ ⲧⲉⲛⲟⲩ ⲅⲁⲣ ⲕⲛⲁϣⲱⲡⲉ ⲉⲕϭⲉⲡⲣⲱⲙⲉ
11 I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.
ⲓ̅ⲁ̅ⲁⲩⲙⲁⲛⲉⲛⲉϫⲏⲩ ⲇⲉ ⲉⲡⲉⲕⲣⲟ ⲁⲩⲕⲁⲛⲕⲁ ⲛⲓⲙ ⲛⲥⲱⲟⲩ ⲁⲩⲟⲩⲁϩⲟⲩ ⲛⲥⲱϥ
12 I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti.
ⲓ̅ⲃ̅ⲁⲥϣⲱⲡⲉ ⲇⲉ ⲉϥϩⲛ ⲟⲩⲉⲓ ⲛⲙⲡⲟⲗⲓⲥ ⲉⲓⲥ ⲟⲩⲣⲱⲙⲉ ⲉϥⲙⲉϩ ⲛⲥⲱⲃⲁϩ ⲁϥⲛⲁⲩ ⲇⲉ ⲉⲓⲏⲥ ⲁϥⲡⲁϩⲧϥ ⲛⲁϥ ⲉϫⲙⲡⲉϥϩⲟ ⲁϥⲥⲉⲡⲥⲱⲡϥ ⲉϥϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ⲡϫⲟⲉⲓⲥ ⲉⲕϣⲁⲛⲟⲩⲱϣ ⲟⲩⲛϭⲟⲙ ⲙⲙⲟⲕ ⲉⲧⲃⲃⲟⲓ
13 I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega.
ⲓ̅ⲅ̅ⲁϥⲥⲟⲩⲧⲛⲧⲉϥϭⲓϫ ⲇⲉ ⲉⲃⲟⲗ ⲁϥϫⲱϩ ⲉⲣⲟϥ ⲉϥϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ϯⲟⲩⲱϣ ⲧⲃⲃⲟ ⲁⲩⲱ ϩⲛ ⲧⲉⲩⲛⲟⲩ ⲁⲡⲥⲱⲃⲁϩ ⲕⲁⲁϥ
14 I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
ⲓ̅ⲇ̅ⲛⲧⲟϥ ⲇⲉ ⲁϥⲡⲁⲣⲁⲅⲅⲉⲓⲗⲉ ⲛⲁϥ ϫⲉ ⲙⲡⲣϫⲟⲟⲥ ⲉⲗⲁⲁⲩ ⲁⲗⲗⲁ ⲃⲱⲕ ⲛⲅⲧⲟⲩⲟⲕ ⲉⲡⲟⲩⲏⲏⲃ ⲛⲅⲧⲁⲗⲟ ⲉϩⲣⲁⲓ ϩⲁⲡⲉⲕⲧⲃⲃⲟ ⲕⲁⲧⲁ ⲑⲉ ⲉⲛⲧⲁϥⲟⲩⲉϩⲥⲁϩⲛⲉ ⲙⲙⲟⲥ ⲛϭⲓ ⲙⲱⲩⲥⲏⲥ ⲉⲩⲙⲛⲧⲙⲛⲧⲣⲉ ⲛⲁⲩ
15 Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.
ⲓ̅ⲉ̅ⲛⲉⲣⲉⲡϣⲁϫⲉ ⲇⲉ ⲙⲟⲟϣⲉ ⲉⲧⲃⲏⲏⲧϥ ⲁⲩⲱ ⲛⲉⲣⲉⲙⲙⲏⲏϣⲉ ⲥⲱⲟⲩϩ ⲉϩⲟⲩⲛ ⲉⲥⲱⲧⲙ ⲉⲣⲟϥ ⲁⲩⲱ ⲉⲧⲁⲗϭⲟⲟⲩ ϩⲛ ⲛⲉⲩϣⲱⲛⲉ
16 A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.
ⲓ̅ⲋ̅ⲛⲧⲟϥ ⲇⲉ ⲛⲉϥⲥⲓϩⲉ ⲙⲙⲟϥ ⲡⲉ ⲉϩⲉⲛⲙⲁ ⲛϫⲁⲓⲉ ⲉϥϣⲗⲏⲗ
17 I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.
ⲓ̅ⲍ̅ⲁⲥϣⲱⲡⲉ ⲇⲉ ⲉϥϯ ⲥⲃⲱ ϩⲛ ⲟⲩϩⲟⲟⲩ ⲉⲣⲉϩⲉⲛⲫⲁⲣⲓⲥⲥⲁⲓⲟⲥ ϩⲙⲟⲟⲥ ⲙⲛ ϩⲉⲛⲛⲟⲙⲟⲇⲓⲇⲁⲥⲕⲁⲗⲟⲥ ⲛⲁⲓ ⲉⲛⲧⲁⲩⲉⲓ ⲉⲃⲟⲗ ϩⲛ ϯⲙⲉ ⲛⲓⲙ ⲛⲧⲉⲧⲅⲁⲗⲓⲗⲁⲓⲁ ⲛⲙϯⲟⲩⲇⲁⲓⲁ ⲛⲙⲑⲓⲉⲣⲟⲥⲟⲗⲩⲙⲁ ⲛⲉⲣⲉⲧϭⲟⲙ ⲇⲉ ⲙⲡϫⲟⲉⲓⲥ ϣⲟⲟⲡ ⲡⲉ ⲉⲧⲣⲉϥⲧⲁⲗϭⲟ
18 I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj;
ⲓ̅ⲏ̅ⲉⲓⲥϩⲉⲛⲣⲱⲙⲉ ⲇⲉ ⲁⲩⲛⲟⲩⲣⲱⲙⲉ ⲉϥⲥⲏϭ ϩⲓϫⲛ ⲟⲩⲙⲁ ⲛⲅⲕⲟⲧⲕ ⲁⲩⲱ ⲛⲉⲩϣⲓⲛⲉ ⲡⲉ ⲛⲥⲁϫⲓⲧϥ ⲉϩⲟⲩⲛ ⲉⲕⲁⲁϥ ⲙⲡⲉϥⲙⲧⲟ ⲉⲃⲟⲗ
19 I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa.
ⲓ̅ⲑ̅ⲙⲡⲟⲩϩⲉ ⲇⲉ ⲉⲧⲉϩⲓⲏ ⲛϫⲓⲧϥ ⲉϩⲟⲩⲛ ⲉⲧⲃⲉ ⲡⲙⲏⲏϣⲉ ⲁⲩⲃⲱⲕ ⲉϩⲣⲁⲓ ⲉⲧϫⲉⲛⲉⲡⲱⲣ ⲁⲩⲭⲁⲗⲁ ⲙⲙⲟϥ ⲉⲡⲉⲥⲏⲧ ϩⲓⲧⲛ ⲛⲕⲉⲣⲁⲙⲟⲥ ⲙⲛ ⲡⲉϭⲗⲟϭ ⲉⲧⲉⲩⲙⲏⲧⲉ ⲙⲡⲉⲩⲧⲟ ⲉⲃⲟⲗ ⲛⲓⲏⲥ
20 I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji.
ⲕ̅ⲁϥⲛⲁⲩ ⲇⲉ ⲉⲧⲉⲩⲡⲓⲥⲧⲓⲥ ⲡⲉϫⲁϥ ϫⲉ ⲡⲣⲱⲙⲉ ⲛⲉⲕⲛⲟⲃⲉ ⲕⲏ ⲛⲁⲕ ⲉⲃⲟⲗ
21 I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
ⲕ̅ⲁ̅ⲁⲛⲉⲅⲣⲁⲙⲙⲁⲧⲉⲩⲥ ⲇⲉ ⲙⲛ ⲛⲉⲫⲁⲣⲓⲥⲥⲁⲓⲟⲥ ⲁⲩⲁⲣⲭⲓ ⲙⲙⲟⲕⲙⲉⲕ ⲉⲩϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ⲛⲓⲙ ⲡⲉ ⲡⲁⲓ ⲉⲧϫⲓⲟⲩⲁ ⲛⲓⲙ ⲡⲉⲧⲉⲩⲛϭⲟⲙ ⲙⲙⲟϥ ⲛⲕⲁⲛⲟⲃⲉ ⲉⲃⲟⲗ ⲛⲥⲁⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲙⲁⲩⲁⲁϥ
22 A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem?
ⲕ̅ⲃ̅ⲓⲏⲥ ⲇⲉ ⲛⲧⲉⲣⲉϥⲓⲙⲉ ⲉⲛⲉⲩⲙⲟⲕⲙⲉⲕ ⲡⲉϫⲁϥ ⲛⲁⲩ ϫⲉ ⲁϩⲣⲱⲧⲛ ⲧⲉⲧⲛⲙⲉⲉⲩⲉ ϩⲛ ⲉⲧⲛϩⲏⲧ
23 Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi?
ⲕ̅ⲅ̅ⲁϣ ⲅⲁⲣ ⲡⲉⲧⲙⲟⲧⲛ ϫⲟⲟⲥ ⲡⲉ ϫⲉ ⲛⲉⲕⲛⲟⲃⲉ ⲕⲏ ⲛⲁⲕ ⲉⲃⲟⲗ ϫⲉⲛϫⲟⲟⲥ ⲡⲉϫⲉⲧⲱⲟⲩⲛ ⲛⲅⲙⲟⲟϣⲉ
24 Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome: ) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj.
ⲕ̅ⲇ̅ϫⲉ ⲉⲧⲉⲧⲛⲉⲉⲓⲙⲉ ϫⲉ ⲟⲩⲛⲧⲉⲡϣⲏⲣⲉ ⲙⲡⲣⲱⲙⲉ ⲉⲝⲟⲩⲥⲓⲁ ϩⲓϫⲛ ⲡⲕⲁϩ ⲉⲕⲁⲛⲟⲃⲉ ⲉⲃⲟⲗ ⲡⲉϫⲁϥ ⲙⲡⲉⲧⲥⲏϭ ϫⲉ ⲉⲓϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ⲛⲁⲕ ⲧⲱⲟⲩⲛ ⲛⲅϥⲓ ⲙⲡⲉⲕϭⲗⲟϭ ⲛⲅⲃⲱⲕ ⲉⲡⲉⲕⲏⲓ
25 I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga.
ⲕ̅ⲉ̅ϩⲛ ⲧⲉⲩⲛⲟⲩ ⲇⲉ ⲁϥⲧⲱⲟⲩⲛ ⲙⲡⲉⲩⲙⲧⲟ ⲉⲃⲟⲗ ⲁϥϥⲓ ⲙⲡⲉϥϭⲗⲟϭ ⲁϥⲃⲱⲕ ⲉⲡⲉϥⲏⲓ ⲉϥϯ ⲉⲟⲟⲩ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ
26 I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas!
ⲕ̅ⲋ̅ⲁⲩⲣϣⲡⲏⲣⲉ ⲇⲉ ⲧⲏⲣⲟⲩ ⲁⲩϯ ⲉⲟⲟⲩ ⲙⲡⲛⲟⲩⲧⲉ ⲁⲩⲙⲟⲩϩ ⲛϩⲟⲧⲉ ⲉⲩϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ⲁⲛⲛⲁⲩ ⲉϩⲉⲛϣⲡⲏⲣⲉ ⲙⲡⲟⲟⲩ
27 I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom.
ⲕ̅ⲍ̅ⲙⲛⲛⲥⲁ ⲛⲁⲓ ⲁϥⲉⲓ ⲉⲃⲟⲗ ⲁϥⲛⲁⲩ ⲉⲩⲧⲉⲗⲱⲛⲏⲥ ⲉⲡⲉϥⲣⲁⲛ ⲡⲉ ⲗⲉⲩⲉⲓ ⲉϥϩⲙⲟⲟⲥ ϩⲓⲡⲉϥⲧⲉⲗⲱⲛⲓⲟⲛ ⲡⲉϫⲁϥ ⲛⲁϥ ϫⲉ ⲟⲩⲁϩⲕ ⲛⲥⲱⲓ
28 I ostavivši sve, ustade i poðe za njim.
ⲕ̅ⲏ̅ⲁϥⲕⲁⲛⲕⲁ ⲇⲉ ⲛⲓⲙ ⲛⲥⲱϥ ⲁϥⲧⲱⲟⲩⲛ ⲁϥⲟⲩⲁϩϥ ⲛⲥⲱϥ
29 I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom.
ⲕ̅ⲑ̅ⲁⲩⲱ ⲁⲗⲉⲩⲉⲓ ⲣⲟⲩⲛⲟϭ ⲛϣⲟⲡⲥ ⲉⲣⲟϥ ϩⲙ ⲡⲉϥⲏⲓ ⲛⲉⲩⲛⲟⲩⲙⲏⲏϣⲉ ⲇⲉ ⲛⲧⲉⲗⲱⲛⲏⲥ ⲛⲙϩⲉⲛⲕⲟⲟⲩⲉ ⲛⲙⲙⲁⲩ ⲉⲩⲛⲏϫ
30 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?
ⲗ̅ⲁⲛⲉⲫⲁⲣⲓⲥⲥⲁⲓⲟⲥ ⲙⲛ ⲛⲉⲅⲣⲁⲙⲙⲁⲧⲉⲩⲥ ⲕⲣⲙⲣⲙ ⲉϩⲟⲩⲛ ⲉⲛⲉϥⲙⲁⲑⲏⲧⲏⲥ ⲉⲩϫⲱ ⲙⲙⲟⲥ ϫⲉ ⲉⲧⲃⲉ ⲟⲩ ⲧⲉⲧⲛⲟⲩⲱⲙ ⲁⲩⲱ ⲧⲉⲧⲛⲥⲱ ⲛⲙⲛⲧⲉⲗⲱⲛⲏⲥ ⲁⲩⲱ ⲣⲣⲉϥⲣⲛⲟⲃⲉ
31 I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
ⲗ̅ⲁ̅ⲁⲓⲏⲥ ⲇⲉ ⲟⲩⲱϣⲃ ⲡⲉϫⲁϥ ⲛⲁⲩ ϫⲉ ⲛⲉⲧⲧⲏⲕ ⲛⲥⲉⲣⲭⲣⲓⲁ ⲁⲛ ⲙⲡⲥⲁⲉⲓⲛ ⲁⲗⲗⲁ ⲛⲉⲧⲙⲟⲕϩ ⲛⲉⲧⲣⲭⲣⲓⲁ ⲛⲁϥ
32 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.
ⲗ̅ⲃ̅ⲛⲧⲁⲓⲉⲓ ⲁⲛ ⲉⲧⲉϩⲙⲛⲇⲓⲕⲁⲓⲟⲥ ⲁⲗⲗⲁ ⲣⲣⲉϥⲣⲛⲟⲃⲉ ⲉⲩⲙⲉⲧⲁⲛⲟⲓⲁ
33 A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?
ⲗ̅ⲅ̅ⲛⲧⲟⲟⲩ ⲇⲉ ⲡⲉϫⲁⲩ ⲛⲁϥ ϫⲉ ⲙⲙⲁⲑⲏⲧⲏⲥ ⲛⲓⲱϩⲁⲛⲛⲏⲥ ⲥⲉⲛⲏⲥⲧⲉⲩⲉ ⲛϩⲁϩ ⲛⲥⲟⲡ ⲁⲩⲱ ⲥⲉϣⲗⲏⲗ ⲛⲧⲟⲟⲩ ⲛⲙⲛⲁ ⲛⲉⲫⲁⲣⲓⲥⲥⲁⲓⲟⲥ ⲛⲟⲩⲕ ⲇⲉ ⲟⲩⲱⲙ ⲁⲩⲱ ⲥⲉⲥⲱ
34 A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima?
ⲗ̅ⲇ̅ⲡⲉϫⲉ ⲓⲏⲥ ⲛⲁⲩ ϫⲉ ⲙⲏ ⲟⲩⲛϭⲟⲙ ⲙⲙⲱⲧⲛ ⲉⲧⲣⲉⲛϣⲏⲣⲉ ⲙⲡⲙⲁ ⲛϣⲉⲗⲉⲉⲧ ⲛⲏⲥⲧⲉⲩⲉ ⲉⲣⲉⲡⲁⲧϣⲉⲗⲉⲉⲧ ⲛⲙⲙⲁⲩ
35 Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane.
ⲗ̅ⲉ̅ⲟⲩⲛϩⲉⲛϩⲟⲟⲩ ⲇⲉ ⲛⲏⲟⲩ ⲉⲩⲛⲁϥⲓ ⲙⲡⲁⲧϣⲉⲗⲉⲉⲧ ⲛⲧⲟⲟⲧⲟⲩ ⲧⲟⲧⲉ ⲥⲉⲛⲁⲛⲏⲥⲧⲉⲩⲉ ϩⲛ ⲛⲉϩⲟⲟⲩ ⲉⲧⲙⲙⲁⲩ
36 Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga.
ⲗ̅ⲋ̅ⲁϥϫⲱ ⲇⲉ ⲛⲁⲩ ⲛⲕⲉⲡⲁⲣⲁⲃⲟⲗⲏ ϫⲉ ⲙⲉⲣⲉⲗⲁⲁⲩ ⲥⲗⲡⲟⲩⲧⲟⲓⲥ ϩⲓⲟⲩϣⲧⲏⲛ ⲛϣⲁⲓ ⲛϥⲧⲟⲣⲡⲥ ⲉⲩϣⲧⲏⲛ ⲙⲡⲗϭⲉ ⲉϣⲱⲡⲉ ⲙⲙⲟⲛ ϥⲛⲁⲡⲁϩⲧⲕⲉϣⲧⲏⲛ ⲛϣⲁⲓ ⲛⲧⲉⲧⲙⲧⲧⲟⲓⲥ ⲛϣⲁⲓ ⲣϣⲁⲩ ⲉⲧⲡⲗϭⲉ
37 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
ⲗ̅ⲍ̅ⲁⲩⲱ ⲙⲉⲣⲉⲗⲁⲁⲩ ⲛⲟⲩϫⲉ ⲛⲟⲩⲏⲣⲡ ⲃⲃⲣⲣⲉ ⲉϩⲉⲛϩⲱⲧ ⲛⲁⲥ ⲉϣⲱⲡⲉ ⲙⲙⲟⲛ ϣⲁⲣⲉⲡⲏⲣⲡ ⲃⲃⲣⲣⲉ ⲡⲉϩⲛϩⲱⲧ ⲛϥⲡⲱⲛ ⲉⲃⲟⲗ ⲛⲧⲉⲛⲕⲉϩⲱⲧ ⲧⲁⲕⲟ
38 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati.
ⲗ̅ⲏ̅ⲁⲗⲗⲁ ⲉϣⲁⲩⲛⲉϫⲏⲣⲡ ⲃⲃⲣⲣⲉ ⲉϩⲉⲛϩⲱⲧ ⲃⲃⲣⲣⲉ
39 I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje.
ⲗ̅ⲑ̅ⲙⲉⲣⲉⲗⲁⲁⲩ ⲇⲉ ⲟⲩⲉϣⲏⲣⲡ ⲃⲃⲣⲣⲉ ⲉϥⲥⲉⲣⲡ ⲁⲥ ϣⲁϥϫⲟⲟⲥ ⲅⲁⲣ ϫⲉ ⲛⲉϥⲣⲡⲉⲣⲡ ⲁⲥ
