Luki 22
1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
Yoom a ti uh vaidamding khotue tah yoei coeng.
2 I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
Te vaengah khosoihham rhoek neh cadaek rhoek loh pilnam te loei a rhih uh dongah Jesuh metla ng'ngawn eh tila a mae uh.
3 A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
Te vaengah Satan loh hlainit khuikah hlangmi pakhat la aka om Iskariot a ti uh Judas te a kun thil.
4 I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.
Te dongah cet tih amih taengla Jesuh metla a voeih ham khaw khosoihham rhoek neh imtawt boei rhoek te a voek.
5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
Te vaengah a uem uh tih anih te tangka paek ham a kotluep uh.
6 I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
Ko a tluep puei tih, amih hlangping kah mikvoelh ah Jesuh voeih ham a tuethen te a dawn.
7 A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
Vaidamding khohnin tah a pha coeng. Te vaengah yoom te ngawn ham a kuek.
8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.
Te dongah Peter neh Johan te a tueh tih, “Cet rhoi lamtah mamih kah yoom n'caak ham te rhoekbah rhoi,” a ti nah.
9 A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?
Amih rhoi long khaw amah taengah, “Melam saii ham na ngaih?” a ti nah.
10 A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,
Jesuh loh amih rhoi te, “Khopuei la na kun rhoi vaengah, tuitang dongah tui aka phuei hlang pakhat loh nangmih rhoi te n'doe ni. Anih loh a kun thil im duela anih te vai rhoi ne.
11 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
Te phoeiah im kungmah te, 'Nang taengah saya loh, 'Yinpanah tah melam a om, te ah te ka hnukbang rhoek te Yoom ka caak puei mai eh,’ a ti,’ ti nah.
12 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
Anih loh imhman aka ka te a khoem tangtae la nangmih rhoi n'tueng bitni, te ah te rhoekbah rhoi,” a ti nah.
13 A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
A caeh rhoi vaengah a ti nah bangla a hmuh rhoi tih Yoom te a rhoekbah rhoi.
14 I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
A tue loh a pha vaengah, amah taengkah caeltueih rhoek te a ngol puei.
15 I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
Te phoeiah amih te, “Ka patang hlanah nangmih neh Yoom caak ham he thincavat la ka hue.
16 Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
Nangmih taengah kan thui, Pathen kah ram ah a soep hlan atah he he ka ca voel mahpawh,” a ti nah.
17 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;
Boengloeng te a loh tih a uem phoeiah, “He he lo uh lamtah namamih te tael uh thae.
18 Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.
Nangmih taengah ka thui, tahae lamloh Pathen ram a pai hlan khuiah misur thaih te ka o voel mahpawh,” a ti nah.
19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.
Vaidam te a loh tih a uem phoeiah a aeh tih amih te a paek. Te vaengah, “He tah nangmih hamla ka paek ka pum ni. Kai poekkoepnah neh he he saii uh,” a ti nah.
20 A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
Te vanbangla boengloeng te khaw a vael uh tih, “He boengloeng tah ka thii dongkah paipi thai ni, te tah nangmih ham long coeng.
21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
Tedae caboei dongah kamah aka om puei kah a kut loh kamah m'voeih coeng he.
22 I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!
Hlang Capa tah a hmoel tangtae bangla cet pai dae, anih dongah hlang aka voei hlang te tah anunae,” a ti.
23 I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.
Te dongah te bang saii hamla aka caii te amih lakli ah u lam nim a pawk ve tila amamih khuiah koe oelh uh thae.
24 A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.
Te vaengah amih khuiah tanglue la om ham aka koih te unim tila, amamih khuiah tuituknah khaw om.
25 A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
Tedae amih taengah Jesuh loh, “Namtom manghai rhoek loh amih a tulnoi uh tih a buem rhapsat te hlangrhoei rhoek la a khue uh.
26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
Tedae nangmih tah te tlam moenih, nangmih khuiah aka tanglue loh a noe bangla om saeh, hlang aka mawt long khaw aka thotat la om saeh.
27 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.
Te dongah aka vael neh aka thothat khuiah ulae aka tanglue? Aka vael te moenih a? Tedae kai tah nangmih lakli ah aka thotat lam ni ka om.
28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
Nangmih tah kai kah cuekhalhnah khuikah he kai neh aka tukkai la na om uh.
29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
Ram te a pa loh kai taengah a hal bangla nangmih taengah kai loh kang hal coeng.
30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
Te daengah ni ka ram kah ka caboei dongah na caak na ok uh eh. Te vaengah Israel kah lai aka tloek koca hlainit te ngolkhoel soah na ngol thil uh ni.
31 Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.
Simon, Simon, Satan loh cang bangla hlaih ham nangmih n'laem coeng te.
32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.
Kai tah nang kah tangnah te a muei pawt ham ni nang ham ka thangthui. Tedae na bal vaengah na manuca rhoek te duel nawn,” a ti nah.
33 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.
Tedae Simon loh, “Boeipa, namah nen tah thongim neh duek paan ham khaw sikim la ka om ngawn,” a ti nah.
34 A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.
Jesuh loh, “Peter, namah taengah kan thui, kai hmat hamla voeithum na huek uh hlan atah tihnin ah ai khong mahpawh,” a ti nah.
35 I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.
Te phoeiah amih te, Sungsa neh khokhom khuen kolla nangmih kan tueih vaengah pakhat khaw na hlavawt uh pawt nim?,” a ti nah. Te vaengah amih loh,” Om pawh,” a ti uh.
36 A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
Te phoeiah amih te, “Tedae tahae atah, sungkoi aka khueh loh khuen saeh, sungsa khaw khuen saeh. Aka khueh pawt loh a himbai te yoi saeh lamtah cunghang lai saeh.
37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
Nangmih ham kan thui, a daek tangtae te kai soah a soep ham a kuek. 'Anih te lailak rhoek neh a tae thil,’ a ti, kai kawng loh hmakhah a pha,” a ti nah.
38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.
Te vaengah amih loh, “Boeipa, cunghang yungnit om he,” a ti nauh. Te dongah Jesuh loh amih te, “Rhoeh coeng te,” a ti nah.
39 I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.
A khosing vanbangla cet tih Olive tlang te a paan. Te vaengah hnukbang rhoek long khaw anih te a vai uh.
40 A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.
A hmuen a pha vaengah amih te, “Cuekhalhnah khuiah kun pawt ham thangthui uh,” a ti nah.
41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
Te phoeiah Jesuh tah amih taeng lamloh lungto dongat tluk ah khoe uh tih, khuklu cungkueng neh thangthui.
42 Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
Te vaengah, “A pa, na ngaih atah boengloeng he, kai taeng lamkah loh khoe mai. Tedae kai kongaih boel saeh lamtah namah kongaih la om saeh,” a ti.
43 A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
Te vaengah vaan lamkah puencawn te a taengah phoe tih anih te thaa a cong pah.
44 I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
A thangthui te khaw thingthuelnah la mat a om pah. A hlantui khaw a thii cip bangla a om pah tih diklai la a bo pah.
45 I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,
Thangthuinah lamloh thoo tih hnukbang rhoek taengla a pawk vaengah a kothaenah lamloh a ih uh te a hmuh.
46 I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
Te dongah amih te, “Balae tih, na ih uh? Thoo uh lamtah thangthui uh, te daengah ni cuekhalhnah khuila na kun uh pawt eh?,” a ti nah.
47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.
A thui vaengah hlangping tarha ha pawk. Te vaengah hlainit khuikah pakhat Judas a ti long te amih hmaiah a lamhma pah tih Jesuh te mok hamla a paan.
48 A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?
Tedae Jesuh loh amah te, “Judas, moknah mai neh hlang capa te na voeih nama?” a ti nah.
49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
A taengkah rhoek loh a hmuh uh vaengah aka om ham te, “Boeipa, cunghang neh ka boeng uh koinih ta,” a ti nauh.
50 I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.
Te dongah amih khuikah pakhat loh khosoihham kah sal te a boeng tih a bantang hna a pat pah.
51 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
Tedae Jesuh loh a doo tih, “Te te hlah laeh,” a ti nah. Te phoeiah a hna te a taek pah tih a hoeih sak.
52 A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?
Te phoeiah Jesuh loh amah taengla aka pawk khosoihham rhoek neh bawkim kah imtawt boei rhoek, patong rhoek taengah, “Dingca a, cunghang neh thingboeng neh na caeh thil uh.
53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.
Hnin takuem bawkim khuiah nangmih taengah ka om tih, kai soah kut na thueng uh moenih. Tedae tahae tue neh yinnah kah saithainah tah nangmih ah om,” a ti nah.
54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.
Jesuh te a tuuk uh phoeiah a mawt uh tih khosoihham im khuila a khuen uh. Tedae Peter long tah soeisoei a vai.
55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.
Te vaengah imtol kah a laklung ah hmai a toih uh tih a ngoltun uh hatah Peter khaw amih lakli ah ngol van.
56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.
Tedae hmaivang ah aka ngol salnu pakhat loh anih a hmuh vaengah a hmaitang tih, “He khaw he anih taengah om,” a ti nah.
57 A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.
Tedae Peter loh basa tih, “Anih, ka ming moenih, huta,” a ti nah.
58 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.
Rhaih a om phoeiah pakhat loh anih te hmuh tih, “Nang khaw amih taengah na om van,” a ti nah. Tedae Peter loh, “Hlang khaw he, kai ka om moenih,” a ti nah.
59 I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
Khonoek pakhat tluk a koe phoeiah a tloe pakhat loh, “Oltak ni, he khaw anih taengah om ta, amah khaw Galilee hlang ni, “rhap a ti nah.
60 A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
Tedae Peter loh, “Hlang khaw he, banim na thui ka ming moenih,” a ti nah. Te tlam te a thui li vaengah ai pahoi khong.
61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.
Te vaengah Peter te Boeipa loh a mael thil tih a sawt. Te daengah, 'Tihnin kah ai a khong hlanah kai voeithum nan huek uh tak ni,” a ti nah vaengkah Boeipa ol te Peter loh a thoelh.
62 I izišavši napolje plaka gorko.
Te dongah phawn cet tih hlawk hlawk rhap.
63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
Jesuh te hlang rhoek loh a et uh phoeiah a tamdaeng uh tih a boh uh.
64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?
Amah te a khuk uh tih a dawt uh vaengah, “Nang aka bael te unim phong lah,” a ti nauh.
65 I druge mnoge hule govorahu na nj.
A tloe nen khaw muep a salpham uh tih anih te a voek uh.
66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
Khothaih a pha vaengah pilnam kah kangham rhoek, khosoihham rhoek neh cadaek rhoek te tingtun uh. Te phoeiah Jesuh te amamih kah khoboei taengla a khuen uh.
67 Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.
Te vaengah, “Khrih la na om atah kaimih taengah thui laeh,” a ti nauh. Tedae amih te, “Nangmih taengah kan thui cakhaw na tangnah uh loengloeng mahpawh.
68 A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.
Kan dawt bal cakhaw nan doo uh loengloeng mahpawh.
69 Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.
Tahae lamkah hlang capa tah Pathen kah thaomnah bantang ah aka ngol la om pueng ni,” a ti nah.
70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.
Tedae hlang boeih loh, “Nang tah Pathen capa la na om van a?” a ti nauh. Te dongah Jesuh loh amih te, “Ka om te na thui uh coeng,” a ti nah.
71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.
Te vaengah amih loh, “Laipai a ngoe pueng a te? A ka lamkah te mamih loh n'yaak uh coeng,” a ti uh.
