Luki 21
1 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju;
Respiciens autem vidit eos, qui mittebant munera sua in gazophylacium, divites.
2 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;
Vidit autem et quandam viduam pauperculam mittentem aera minuta duo.
3 I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:
Et dixit: Vere dico vobis, quia vidua haec pauper, plus quam omnes misit.
4 Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.
Nam omnes hi ex abundanti sibi miserunt in munera Dei: haec autem ex eo, quo deest illi, omnem victum suum, quem habuit, misit.
5 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe:
Et quibusdam dicentibus de templo quod bonis lapidibus, et donis ornatum esset, dixit:
6 Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.
Haec, quae videtis, venient dies, in quibus non relinquetur lapis super lapidem, qui non destruatur.
7 Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi?
Interrogaverunt autem illum, dicentes: Praeceptor, quando haec erunt, et quod signum cum fieri incipient?
8 A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima.
Qui dixit: Videte ne seducamini: multi enim venient in nomine meo, dicentes quia ego sum: et tempus appropinquavit: nolite ergo ire post eos.
9 A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.
Cum autem audieritis proelia, et seditiones, nolite terreri: oportet enim primum haec fieri, sed nondum statim finis.
10 Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo;
Tunc dicebat illis: Surget gens contra gentem, et regnum adversus regnum.
11 I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu.
Et terraemotus magni erunt per loca, et pestilentiae, et fames, terroresque de caelo, et signa magna erunt.
12 A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
Sed ante haec omnia iniicient vobis manus suas, et persequentur tradentes in synagogas, et custodias, trahentes ad reges, et praesides propter nomen meum:
13 A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo.
continget autem vobis in testimonium.
14 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati:
Ponite ergo in cordibus vestris non praemeditari quemadmodum respondeatis.
15 Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.
ego enim dabo vobis os, et sapientiam, cui non poterunt resistere, et contradicere omnes adversarii vestri.
16 A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas.
Trademini autem a parentibus, et fratribus, et cognatis, et amicis, et morte afficient ex vobis:
17 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi.
et eritis odio omnibus hominibus propter nomen meum:
18 I dlaka s glave vaše neæe poginuti.
et capillus de capite vestro non peribit.
19 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.
In patientia vestra possidebitis animas vestras.
20 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
Cum autem videritis circumdari ab exercitu Ierusalem, tunc scitote quia appropinquavit desolatio eius:
21 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega:
tunc qui in Iudaea sunt, fugiant ad montes: et qui in medio eius, discedant: et qui in regionibus, non intrent in eam.
22 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
quia dies ultionis hi sunt, ut impleantur omnia, quae scripta sunt.
23 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
Vae autem praegnantibus, et nutrientibus in illis diebus. erit enim pressura magna super terram, et ira populo huic.
24 I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.
Et cadent in ore gladii: et captivi ducentur in omnes Gentes. et Ierusalem calcabitur a Gentibus: donec impleantur tempora nationum.
25 I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
Et erunt signa in sole, et luna, et stellis, et in terris pressura Gentium prae confusione sonitus maris, et fluctuum:
26 Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti.
arescentibus hominibus prae timore, et expectatione, quae supervenient universo orbi: nam virtutes caelorum movebuntur:
27 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
et tunc videbunt filium hominis venientem in nube cum potestate magna, et maiestate.
28 A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.
His autem fieri incipientibus, respicite, et levate capita vestra: quoniam appropinquat redemptio vestra.
29 I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta;
Et dixit illis similitudinem: Videte ficulneam, et omnes arbores:
30 Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
cum producunt iam ex se fructum, scitis quoniam prope est aestas.
31 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.
Ita et vos cum videritis haec fieri, scitote quoniam prope est regnum Dei.
32 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.
Amen dico vobis, quia non praeteribit generatio haec, donec omnia fiant.
33 Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi.
Caelum, et terra transibunt: verba autem mea non transibunt.
34 Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada.
Attendite autem vobis, ne forte graventur corda vestra in crapula, et ebrietate, et curis huius vitae: et superveniat in vos repentina dies illa:
35 Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.
tamquam laqueus enim superveniet in omnes, qui sedent super faciem omnis terrae.
36 Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim.
Vigilate itaque, omni tempore orantes, ut digni habeamini fugere ista omnia, quae futura sunt, et stare ante Filium hominis.
37 I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska.
Erat autem diebus docens in templo: noctibus vero exiens, morabatur in monte, qui vocatur Oliveti.
38 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.
Et omnis populus manicabat ad eum in templo audire eum.
