< Luki 1 >
1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,
2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:
3 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,
4 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.
5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
9 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
11 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
14 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
16 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
17 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
19 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
25 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
26 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. (aiōn )
34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. (aiōn )
56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka (aiōn )
71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,
78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
80 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
