Tužbalice 2
1 Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kæer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega!
Angraeng mah palungphuihaih hoiah Zion canu to ayaw hmoek boeh; Israel kranghoihaih loe van hoi long ah vah tathuk boeh; palung a phuihaih niah a khok koenghaih doeh panoek ai boeh.
2 Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kæeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove.
Jakob ohhaih ahmuennawk boih loe, Angraeng mah tahmenhaih tawn ai ah paaeh boih boeh; palungphuihaih hoiah Judah canu abuephaih to long ah vah pae phaeng boeh; prae hoi ukkung angraengnawk to panuet thok ah a sak boeh.
3 Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe.
Palungphuihaih nung parai pongah Israel ih takii to takroek pae boih boeh; misa hma ah a thacakhaih bantang ban to azuh pae ving boeh; a taeng boih ka kangh hmai palai baktiah, Jakob imthung to kangh boih boeh.
4 Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago oèima; na šator kæeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj.
Misa baktiah angdoet moe, bantang ban hoiah kalii to anueng; palung koi kaom kaminawk to a hum boih; Zion canu ih kahni im nuiah palungphuihaih to hmai baktiah a kraih thuih.
5 Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kæeri Judinoj žalost i jad.
Angraeng loe misa baktiah oh moe, Israel to paaeh boih boeh; siangpahrang ohhaih ahmuennawk doeh paaeh boih boeh; anih ih sipaenawk doeh a phraek pae boih moe, Judah canu palungsethaih hoi qahhaih to thap pae aep boeh.
6 Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika.
Kahni im to takha thung ih buk baktiah a phraek pae moe, anih amkhuenghaih ahmuennawk doeh phraek pae boih; Zion ah sak ih poihnawk hoi Sabbathnawk to Angraeng mah pahnetsak boeh; palungphui parai pongah, siangpahrang hoi qaima doeh patoek pae boeh.
7 Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik.
Angraeng mah anih ih hmaicam to vah pae moe, anih ih hmuenciim doeh panuet pae boeh; siangpahrang im tapangnawk to misa ban thungah paek pae ving boeh; poihsakhaih niah kaom atuen baktiah, Angraeng imthung ah hang o buk boeh.
8 Gospod naumi da raskopa zid kæeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa.
Zion canu ih sipae to phraek pae hanah Angraeng mah khokhan boeh; anih mah tahhaih qui to payuengh moe, phraek han thuih boeh, anih loe ban azuk ving mak ai; abuephaih ahmuen hoi sipaenawk loe palungboeng o moe, nawnto qah o.
9 Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini meðu narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda.
Anih ih khongkhanawk loe long ah krak rup boeh; thok takraenghaih thingnawk doeh adaem moe, a khaeh boih boeh; angmah ih siangpahrang hoi angraeng capanawk loe Gentel kaminawk salakah oh o; ukhaih daan to om ai boeh; nihcae ih tahmaanawk doeh Angraeng khae hoi hnuksak ih hmuen to tawn o ai boeh.
10 Starješine kæeri Sionske sjede na zemlji i muèe, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske.
Zion canu kacoehnawk loe long ah anghnut o moe, angam o sut boeh; angmacae lu nuiah maiphu to ang phuih o moe, buri kazii to angzaeng o; Jerusalem ih tangla cuemnawk doeh long ah akuep hoiah oh o.
11 Išèilješe mi oèi od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kæeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim.
Kai kaminawk ih canu to duek pongah mikkhraetui long moe, mik amtueng ai boeh; poek angpho sut boeh moe, kai ih pathin doeh long ah ka kraih awk boeh; nawkdinawk hoi tahnu nae nawktanawk doeh thazok o moe, vangpui loklamnawk ah angsong o sut boeh.
12 Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naruèju matera svojih.
Nihcae mah amnonawk khaeah, Naa ah maw takaw hoi misurtui to oh? tiah naa o; ahmaa kacaa baktiah thazok o moe, vangpui loklamnawk ah angsong o sut naah, amno saoek nuiah nawkta hinghaih qui to apet.
13 Koga æu ti uzeti za svjedoka? s èim æu te izjednaèiti, kæeri Jerusalimska? kaku æu ti priliku naæi, da te utješim, djevojko, kæeri Sionska? jer je nesreæa tvoja velika kao more, ko æe te iscijeliti?
Aw Jerusalem canu, timaw kang hnuksak han? Tih hoiah maw kang patah han? Nang pathloephaih tih hoiah maw kang patah han? Aw tangla cuem Zion canu, nam rohaih loe tuipui baktiah kawk; mi mah maw na hoisak thai tih?
14 Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje æe te prognati.
Nang ih tahmaanawk loe tidoeh avang o ai, amthuhaih ih hmuen ni ang hnuk pae o; misong ohhaih na loih o hanah, na sak pazae o ih hmuen to nihcae mah hnu o ai; amsoem ai hnuksakhaih hoi loklam amkhraenghaih ni ang hnuk pae o.
15 Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kæerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji?
Na taengah caeh kaminawk boih mah nang han ban ang tabaeng o thuih; Jerusalem canu to pahnuih o thuih moe, lu ang haek o thuih; hae maw krang hoih koek long pum anghoehaih vangpui? tiah a thuih o.
16 Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguæu zubima govoreæi: proždrijesmo; ovo je doista dan koji èekasmo; doèekasmo, vidjesmo.
Na misanawk boih mah nang han pakha ang angh o thuih; ang pahnuih o thuih moe, haa ang kaek o thuih; anih loe ka paaeh o boih boeh; hae ni ka zing o roe; ka khet o moe, ka hnuk o boeh, tiah a thuih o.
17 Uèini Gospod što naumi, ispuni rijeè svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim.
Angraeng loe sak han thuih ih lok baktih toengah sak moe, canghnii ah a thuih ih lok to koepsak boeh; tahmenhaih tawn ai ah paro boeh; na nuiah misa to anghoesak moe, na misanawk to takii tacawtsak tahang boeh.
18 Vièe srce njihovo ka Gospodu: zide kæeri Sionske, proljevaj potokom suze dan i noæ, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje.
Nihcae loe Angraeng khaeah palung thung hoi hang o; Aw Zion canu ih tapang, aqum athun tava baktiah na mikkhraetui to long nasoe; anghak hmah, na mik doeh anghaksak hmah.
19 Ustani, vièi obnoæ; u poèetku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica.
Qum ah angthawk ah loe hang ah; Angraeng hma ah na palungthin tui baktiah krai ah; lamkrung kruekah thazok na caanawk to hing o thai hanah, angmah khaeah na ban to payangh ah.
20 Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako uèinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naruèju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok?
Aw Angraeng, khenah, mi khaeah maw hae tiah na sak, tito poek ah. Nongpata mah a caanawk to caa tih maw? Qaima hoi tahmaa doeh Angraeng hmuenciim ah hum o tih maw?
21 Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladiæi moji padoše od maèa, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleæi.
Nawkta hoi mitongnawk loe loklam ah angsong o sut boeh; kacuem kaimah ih tangla hoi thendoengnawk doeh sumsen hoiah amtimh o boeh; palung na phuihaih niah nihcae to na hum; tahmenhaih tawn ai ah na hum.
22 Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteèe niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi.
Poihsakhaih niah kaminawk kawk baktih toengah, zit kaom kaminawk mah kai to ang ven o khoep boeh; Angraeng palungphuihaih niah mi doeh loih mak ai, mi doeh anghmat mak ai; ka pacah ih kaminawk doeh ka misa mah paro boih boeh.
