Tužbalice 1
1 Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bješe pun naroda! velik meðu narodima, glava meðu zemljama potpade pod danak!
(Alǝf) Aⱨ! Ilgiri adǝmlǝr bilǝn liⱪ tolƣan xǝⱨǝr, Ⱨazir xunqǝ yiganǝ olturidu! Əllǝr arisida katta bolƣuqi, Ⱨazir tul hotundǝk boldi! Ɵlkilǝr üstidin ⱨɵküm sürgǝn mǝlikǝ, Ⱨaxarƣa tutuldi!
2 Jednako plaèe noæu, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potješi; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriše, postaše mu neprijatelji.
(Bǝt) U keqiqǝ aqqiⱪ yiƣa kɵtürmǝktǝ; Mǝngzidǝ kɵz yaxliri taramlimaⱪta; Axniliri arisidin, Uningƣa tǝsǝlli beridiƣan ⱨeqbiri yoⱪtur; Barliⱪ dostliri uningƣa satⱪunluⱪ ⱪildi, Ular uningƣa düxmǝn bolup kǝtti.
3 Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi meðu narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniše stigoše ga u tjesnacu.
(Gimǝl) Yǝⱨuda jǝbir-japa ⱨǝm eƣir ⱪulluⱪ astida, Sürgünlükkǝ qiⱪti; U ǝllǝr arisida musapir boldi, Ⱨeq aram tapmaydu; Uni ⱪoƣliƣuqilarning ⱨǝmmisi, Uningƣa yetixiwelip, uni tar yolda ⱪistaydu;
4 Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveštenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan.
(Dalǝt) Ⱨeqkim ⱨeytlarƣa kǝlmigǝnliki tüpǝylidin, Zionƣa baridiƣan yollar matǝm tutmaⱪta. Barliⱪ ⱪowuⱪliri qɵldǝrǝp ⱪaldi, Kaⱨinliri aⱨ-zar kɵtürmǝktǝ, Ⱪizliri dǝrd-ǝlǝm iqididur; Ɵzi bolsa, Ⱪattiⱪ azablanmaⱪta.
5 Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoštvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem.
(He) Küxǝndiliri uningƣa hojayin boldi, Düxmǝnliri ronaⱪ tapmaⱪta; Qünki uning kɵpligǝn asiyliⱪliri tüpǝylidin, Pǝrwǝrdigar uni jǝbir-japaƣa ⱪoydi. Uning baliliri kǝlmǝskǝ kǝtti, Küxǝndisigǝ ǝsir bolup sürgün boldi.
6 I otide od kæeri Sionske sva slava njezina; knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše; idu nemoæni pred onijem koji ih goni.
(Waw) Barliⱪ ⱨɵrmǝt-xɵⱨriti Zionning ⱪizidin kǝtti; Əmirliri yaylaⱪni tapalmiƣan kiyiklǝrdǝk boldi; Ularning owqidin ɵzini ⱪaqurƣudǝk ⱨeq dǝrmani ⱪalmidi.
7 Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina što je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu.
(Zain) Harlanƣan, sǝrgǝrdan bolƣan künliridǝ, Hǝlⱪi küxǝndisining ⱪoliƣa qüxkǝn, Ⱨeqkim yardǝm ⱪolini sozmiƣan qaƣda, Yerusalem ⱪǝdimdǝ ɵzigǝ tǝwǝ bolƣanlirini, Ⱪimmǝtlik bayliⱪlirini yadiƣa kǝltürmǝktǝ; Küxǝndiliri uningƣa mǝshirilik ⱪaraytti; Küxǝndiliri uning nabut bolƣanliⱪini mǝshirǝ ⱪilixti.
8 Teško sagriješi Jerusalim, zato posta kao neèista žena; svi koji su ga poštovali preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše, i okreæe se natrag.
(Hǝt) Yerusalem ǝxǝddiy eƣir gunaⱨ sadir ⱪilƣan; Xuning bilǝn u ⱨaram boldi; Uning yalingaqliⱪini kɵrgǝqkǝ, Uni ⱨɵrmǝtligǝnlǝr ⱨazir uni kǝmsitidu; Uyatta, uⱨ tartⱪiniqǝ u kǝynigǝ buruldi.
9 Neèistota mu bješe na skutovima; nije mislio na kraj svoj; pao je za èudo a nema nikoga da ga potješi. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio.
(Tǝt) Uning ɵz ⱨǝyzliri etǝklirini bulƣiwǝtti; U aⱪiwitini ⱨeq oylimiƣandur; Uning yiⱪilixi ajayib boldi; Uningƣa tǝsǝlli bǝrgüqi yoⱪtur; — «Aⱨ Pǝrwǝrdigar, harlanƣinimƣa ⱪara! Qünki düxmǝn [ⱨalimdin] mahtinip kǝtti!»
10 Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovjedio: da ne dolaze na sabor tvoj.
(Yod) Küxǝndisi ⱪolini uning ⱪimmǝtlik nǝrsiliri üstigǝ sozdi; Ɵzining muⱪǝddǝs jayiƣa ǝllǝrning besip kirgǝnlikini kɵrdi; Sǝn ǝsli ularni ibadǝt jamaitinggǝ «kirixkǝ bolmaydu» dǝp mǝn’i ⱪilƣanƣu!
11 Sav narod njegov uzdiše tražeæi hljeba, daju dragocjene stvari svoje za jelo da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen.
(Kaf) Bir qixlǝm nan izdǝp, Uning hǝlⱪining ⱨǝmmisi uⱨ tartmaⱪta; Jenini saⱪlap ⱪelix üqünla, Ular ⱪimmǝtlik nǝrsilirini axliⱪⱪa tegixti. «Aⱨ Pǝrwǝrdigar, ⱪara! Mǝn ǝrzimǝs sanaldim.
12 Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega.
(Lamǝd) Əy ɵtüp ketiwatⱪanlar, Bu silǝr üqün ⱨeq ix ǝmǝsmu? Ⱪarap baⱪ, mening dǝrd-ǝlimimdǝk baxⱪa dǝrd-ǝlǝm barmidu? Pǝrwǝrdigar otluⱪ ƣǝzipini qüxürgǝn künidǝ, Uni mening üstümgǝ yüklidi.
13 S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoši me, te po vas dan tužim.
(Mǝm) U yuⱪiridin ot yaƣdurdi, ot sɵngǝklirimdin ɵtüp kɵydürdi. U ularning üstidin ƣǝlibǝ ⱪildi. U putlirim üqün tor-tuzaⱪni ⱪoyup ⱪoydi, Meni kǝynimgǝ yandurdi, U meni nabut ⱪildi, Kün boyi U meni zǝiplǝxtürdi.
14 Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i doðoše mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke, iz kojih se ne mogu podignuti.
(Nun) Asiyliⱪlirim boyunturuⱪ bolup boynumƣa baƣlandi; Ⱪolliri tanini qing qigip qǝmbǝrqas ⱪiliwǝtti; Asiyliⱪlirim boynumƣa artildi; U dǝrmanimni mǝndin kǝtküzdi; Rǝb meni mǝn ⱪarxiliⱪ kɵrsitǝlmǝydiƣanlarning ⱪolliriƣa tapxurdi.
15 Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiæe moje; kao grožðe u kaci izgazi Gospod djevojku kæer Judinu.
(Samǝⱪ) Rǝb barliⱪ baturlirimni otturumdila yǝrgǝ uruwǝtti; U mening hil yigitlirimni ezixkǝ, Üstümdin ⱨɵküm qiⱪirixⱪa kengǝx qaⱪirdi. Rǝb goya üzüm kɵlqikidiki üzümlǝrni qǝyligǝndǝk, Yǝⱨudaning pak ⱪizini qǝyliwǝtti.
16 Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj.
(Ayin) Muxular tüpǝylidin taramlap yiƣlimaⱪtimǝn; Mening kɵzlirim, mening kɵzlirimdin su eⱪiwatidu; Manga tǝsǝlli bǝrgüqi, jenimni ǝsligǝ kǝltürgüqi mǝndin yiraⱪtur; Balilirimning kɵngli sunuⱪtur, Qünki düxmǝn ƣǝlibǝ ⱪildi.
17 Sion širi ruke svoje, nema nikoga da ga tješi; Gospod zapovjedi za Jakova, te ga opkoliše neprijatelji; Jerusalim posta meðu njima kao neèista žena.
(Pe) Zion ⱪolini sozmaⱪta, Lekin uningƣa tǝsǝlli bǝrgüqi yoⱪ; Pǝrwǝrdigar Yaⱪup toƣruluⱪ pǝrman qüxürdi — Ⱪoxniliri uning küxǝndiliri bolsun! Yerusalem ular arisida nijis nǝrsǝ dǝp ⱪaraldi.
18 Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; èujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladiæi moji otidoše u ropstvo.
(Tsadǝ) Pǝrwǝrdigar ⱨǝⱪⱪaniydur; Qünki mǝn Uning ǝmrigǝ hilapliⱪ ⱪildim! Əy, barliⱪ hǝlⱪlǝr, anglanglar! Dǝrdlirimgǝ ⱪaranglar! Pak ⱪizlirim, yax yigitlirim sürgün boldi!
19 Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeæi hrane da okrijepe dušu svoju.
(Kof) Axnilirimni qaⱪirdim, Lekin ular meni aldiƣanidi; Jan saⱪliƣudǝk ozuⱪ-tülük izdǝp yürüp, Kaⱨinlirim ⱨǝm aⱪsaⱪallirim xǝⱨǝrdǝ nǝpǝstin ⱪaldi.
20 Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt.
(Rǝx) Ⱪara, i Pǝrwǝrdigar, qünki azar qekiwatimǝn! Ⱨǝddidin ziyadǝ asiyliⱪ ⱪilƣinim tüpǝylidin, Iq-baƣrim ⱪiyniliwatidu, Yürikim ɵrtilip kǝtti. Sirtta ⱪiliq [anisini balisidin] juda ⱪildi, Ɵylirimdǝ bolsa ɵlüm-waba ⱨɵküm sürmǝktǝ!
21 Èuju gdje uzdišem, ali nema nikoga da me potješi; svi neprijatelji moji èuše za nesreæu moju i raduju se što si to uèinio; dovešæeš dan koji si oglasio, te æe oni biti kao ja.
(Xiyn) [Hǝⱪlǝr] aⱨ-zarlirimni anglidi; Lekin tǝsǝlli bǝrgüqim yoⱪtur; Düxmǝnlirimning ⱨǝmmisi külpitimdin hǝwǝrdar bolup, Bu ⱪilƣiningdin huxal boldi; Sǝn jakarliƣan künni ularning bexiƣa qüxürgǝysǝn, Xu qaƣda ularning ⱨali meningkidǝk bolidu.
22 Neka izaðe preda te sva zloæa njihova, i uèini kao što si uèinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno.
(Taw) Ularning barliⱪ rǝzillikini kɵz aldingƣa kǝltürgǝysǝn, Barliⱪ asiyliⱪlirim üqün meni ⱪandaⱪ ⱪilƣan bolsang, Ularƣimu xundaⱪ ⱪilƣaysǝn; Qünki aⱨ-zarlirim nurƣundur, Ⱪǝlbim azabtin zǝiplixip kǝtti!
