Jona 2
1 I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega,
Nihalaly am’ Iehovà Andrianañahare’e, an-tro’ i fiañey ao t’Ionà,
2 I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj. (Sheol h7585)
ami’ty hoe, Nitoreo am’ Iehovà amy fisotriakoy, le tinoi’e; nikoiake boak’ an-Tsikeokeok’ ao, vaho jinanji’o ty feoko. (Sheol h7585)
3 Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteèe; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene.
Fa navokovoko’o an-daleke ao iraho, an-teñateña’ o riakeo ao; nandipots’ ahy o kinera’eo; niary amboneko eo ze hene alo’o naho onja’o.
4 I rekoh: odbaèen sam ispred oèiju tvojih; ali æu još gledati svetu crkvu tvoju.
Aa le hoe iraho, nahifike tsy ho isam-pihaino’o; fa ho toliheko indraike i kivoho’o miavakey.
5 Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.
Niarikoboñe ahy o ranoo, pak’an-troko, niariseho amako i lalekey; vinandibandi’ o lomotseo ty lohako.
6 Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.
Nizotso mb’ am-baha’ o vohitseo; nañarikatok’ahy kitro katroke o tsotsò’ ty tane toio; fe nakare’o boak’ an-kibory ao ty haveloko, ry Iehovà Andrianañahareko.
7 Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja doðe k tebi, u svetu crkvu tvoju.
Ie nitoirañe an-troko ao ty fiaiko, le nahatiahy Iehovà, vaho niheo mb’ama’o an-kivoho’o miavake ao ty halaliko.
8 Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.
Tsambolitio’ o mpañaon-kakoaham- bandeo ty fiferenaiñañe ama’e.
9 A ja æu ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda.
Fe hañenga soroñe ama’o raho am-peom-pañandriañañe; havahako i ni-fantàkoy, fa boak’ am’ Iehovà ty fandrombahañe.
10 I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju.
Aa le nafanto’ Iehovà i fiañey, vaho naloa’e an-tamboho ey t’Ionà.
