< Jovanu 1 >
1 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè.
2 Ona bješe u poèetku u Boga.
3 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo.
4 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
5 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
6 Posla Bog èovjeka po imenu Jovana.
7 Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj.
8 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo.
9 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet.
10 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna.
11 K svojima doðe, i svoji ga ne primiše.
12 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
14 I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
15 Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
16 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu.
17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
18 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi.
19 I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti?
20 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos.
21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam.
22 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23 Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24 I bijahu poslanici od fariseja,
25 I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26 Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate.
27 On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj.
28 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše.
29 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32 I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33 I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34 I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh,
36 I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije.
37 I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom.
38 A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš?
39 I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
40 A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
41 On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos.
42 I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar.
43 A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom.
44 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
45 Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
46 I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi.
47 A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
48 Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
49 Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
50 Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga.
51 I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu.
