< Jovanu 3 >

1 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski.
Yǝⱨudiylar [kengǝxmisining] Pǝrisiylǝrdin bolƣan Nikodim isimlik bir yolbaxqisi bar idi.
2 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim.
Bu adǝm bir keqisi Əysaning aldiƣa kelip: — Ustaz, sening Hudadin kǝlgǝn tǝlim bǝrgüqi ikǝnlikingni bilimiz. Qünki Huda uning bilǝn billǝ bolmisa, ⱨeqkimning sǝn kɵrsǝtkǝn bu mɵjizilik alamǝtlǝrni kɵrsitixi ⱪǝt’iy mumkin ǝmǝs, — dedi.
3 Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
Əysa uningƣa jawabǝn: — Bǝrⱨǝⱪ, bǝrⱨǝⱪ, mǝn sanga xuni eytip ⱪoyayki, ⱨeqkim yuⱪiridin tuƣulmiƣiqǝ, Hudaning padixaⱨliⱪini kɵrǝlmǝs! — dedi.
4 Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se?
Nikodim: — Adǝm ⱪeriƣinida ⱪandaⱪmu ⱪaytidin tuƣulsun? Anisining ⱪorsiⱪiƣa ⱪayta kirip tuƣuluxi mumkinmu?! — dǝp soridi.
5 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije.
Əysa mundaⱪ jawab bǝrdi: — Bǝrⱨǝⱪ, bǝrⱨǝⱪ, mǝn sanga xuni eytip ⱪoyayki, ⱨǝm sudin, ⱨǝm Roⱨtin tuƣulmiƣiqǝ, ⱨeqkim Hudaning padixaⱨliⱪiƣa kirǝlmǝs!
6 Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je.
Əttin tuƣulƣan bolsa ǝttur; roⱨtin tuƣulƣan bolsa roⱨtur.
7 Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.
Sanga: «Yuⱪiridin tuƣuluxunglar kerǝk» deginimgǝ ⱨǝyran ⱪalma.
8 Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha.
Xamal haliƣan tǝrǝpkǝ soⱪidu, sǝn uning awazini anglaysǝn, lekin ⱪǝyǝrdin kelip, ⱪǝyǝrgǝ baridiƣinini bilmǝysǝn. Roⱨtin tuƣulƣan ⱨǝrbirimu xundaⱪtur.
9 Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti?
Nikodim yǝnǝ jawabǝn Əysaƣa: — Bu ixlar ⱪandaⱪmu mumkin bolar? — dedi.
10 Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš?
Əysa uningƣa jawabǝn mundaⱪ dedi: — «Sǝn Israilning ɵlimasi turup, bunimu bilmǝmsǝn?
11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate.
Bǝrⱨǝⱪ, bǝrⱨǝⱪ, mǝn sanga xuni eytip ⱪoyayki, biz bilginimizni eytimiz wǝ kɵrginimizgǝ guwaⱨliⱪ berimiz, lekin silǝr bizning guwaⱨliⱪimizni ⱪobul ⱪilmaysilǝr.
12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko?
Silǝrgǝ zemindiki ixlarni eytsam ixǝnmigǝn yǝrdǝ, ǝrxtiki ixlarni eytsam ⱪandaⱪmu ixinisilǝr?
13 I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu.
Ɵzi ǝrxtǝ bolup, ǝrxtin qüxküqidin, yǝni Insan’oƣlidin baxⱪa ⱨeqkim ǝrxkǝ qiⱪmidi.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne,
Musa qɵldǝ [tuq] yilanni kɵtürgǝndǝk, Insan’oƣlimu ohxaxla xundaⱪ egiz kɵtürülüxi kerǝk.
15 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: (aiōnios g166)
Xundaⱪ bolƣanda, uningƣa etiⱪad ⱪilƣanlarning ⱨǝmmisi ⱨalak bolmay, mǝnggülük ⱨayatⱪa erixǝlǝydu». (aiōnios g166)
16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. (aiōnios g166)
Qünki Huda dunyadiki insanlarni xu ⱪǝdǝr sɵyiduki, Ɵzining birdinbir yeganǝ Oƣlini pida boluxⱪa bǝrdi. Mǝⱪsiti, uningƣa etiⱪad ⱪilƣan ⱨǝrbirining ⱨalak bolmay, mǝnggülük ⱨayatⱪa erixixi üqündur. (aiōnios g166)
17 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Huda Oƣlini dunyadiki insanlarni gunaⱨⱪa bekitix üqün ǝmǝs, bǝlki ularning u arⱪiliⱪ ⱪutⱪuzuluxi üqün dunyaƣa ǝwǝtti.
18 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.
Kimki uningƣa etiⱪad ⱪilƣuqi bolsa, gunaⱨⱪa bekitilmǝydu; lekin etiⱪad ⱪilmiƣuqi bolsa alliⱪaqan gunaⱨⱪa bekitilgǝndur; qünki u Hudaning yǝkkǝ-yeganǝ Oƣlining namiƣa etiⱪad ⱪilmiƣan.
19 A sud je ovaj što vidjelo doðe na svijet, i ljudima omilje veæma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.
Wǝ gunaⱨⱪa bekitix sǝwǝbi mana xuki, nur dunyaƣa kǝlgǝn bolsimu, insanlar nurni ǝmǝs, bǝlki ⱪarangƣuluⱪni yahxi kɵrdi; qünki ularning ǝmǝlliri rǝzil idi.
20 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla.
Qünki rǝzillik ⱪilƣuqi ⱨǝrbiri nurni yaman kɵrüp wǝ ɵzining ⱪilƣan-ǝtkǝnlirining axkara ⱪilinmasliⱪi üqün nurƣa kǝlmǝydu;
21 A ko istinu èini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu uèinjena.
lekin ⱨǝⱪiⱪǝtni yürgüzgüqi bolsa, ǝmǝllirini Hudaƣa tayinip ⱪilƣanliⱪi ayan bolsun dǝp, nurƣa kelidu.
22 A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše.
Bu ixlardin keyin, Əysa muhlisliri bilǝn Yǝⱨudiyǝ zeminiƣa bardi; u u yǝrdǝ ular bilǝn billǝ turup, kixilǝrni qɵmüldürdi.
23 A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše.
Xu qaƣda Yǝⱨya [pǝyƣǝmbǝrmu] Salim yezisining yenidiki Aynon degǝn yǝrdǝ kixilǝrni qɵmüldürüwatatti. Qünki u yǝrning süyi mol idi. Kixilǝr uning aldiƣa kelixip, qɵmüldürüxni ⱪobul ⱪilixatti
24 Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu.
(qünki xu qaƣda Yǝⱨya tehi zindanƣa taxlanmiƣanidi).
25 Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja.
[xu waⱪitlarda] Yǝⱨyaning muhlisliri bir Yǝⱨudiy kixi bilǝn taⱨarǝt ⱪaidiliri toƣrisida bǝs-munazirǝ ⱪilixip ⱪaldi.
26 I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu.
Andin muhlislar Yǝⱨyaning yeniƣa kelip: — Ustaz, Iordan dǝryasining u ⱪetida sǝn bilǝn birgǝ bolƣan, ɵzüng [tǝriplǝp] guwaⱨliⱪ bǝrgǝn ⱨeliⱪi kixi mana ⱨazir ɵzi kixilǝrni qɵmüldürüwatidu, wǝ ⱨǝmmǝ adǝm uning yeniƣa ketixiwatidu, — dedi.
27 Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.
Yǝⱨya mundaⱪ jawab bǝrdi: — Əgǝr uningƣa ǝrxtin ata ⱪilinmiƣan bolsa, insan ⱨeqnǝrsigǝ igǝ bolalmaydu.
28 Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.
Mening silǝrgǝ: «Mǝn Mǝsiⱨ ǝmǝs, pǝⱪǝt uning aldida ǝwǝtilgǝnmǝn» deginimgǝ ɵzünglar guwaⱨqisilǝr.
29 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
Kelinqǝkni ǝmrigǝ alƣuqi yigittur; ⱪoldixi yigitning awazini kütidu; ⱪoldax uning awazini anglap, ⱪǝlbidǝ tolimu hursǝn bolidu. Xuningƣa ohxax, mǝndimu hursǝnlik tolup taxidu.
30 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.
Uning yüksilixi, mening ajizlixixim muⱪǝrrǝrdur.
31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
Üstündin kǝlgüqi ⱨǝmmidin üstündur. Zemindin kǝlgüqi zeminƣa tǝwǝ bolup zemindiki ixlarni sɵzlǝydu. Ərxtin kǝlgüqi ⱨǝmmidin üstündur;
32 I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima.
ɵzining [ǝrxtǝ] kɵrgǝn wǝ angliƣanliri bolsa, u bular toƣruluⱪ guwaⱨliⱪ beridu; biraⱪ ⱨeqkim uning guwaⱨliⱪini ⱪobul ⱪilmaydu.
33 Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit.
[Ⱨalbuki], kimki uning guwaⱨliⱪini ⱪobul ⱪilƣan bolsa, Hudaning ⱨǝⱪ ikǝnlikigimu mɵⱨürini basⱪan bolidu.
34 Jer koga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.
Qünki Huda ǝwǝtkini Hudaning sɵzlirini sɵzlǝydu; qünki Huda Roⱨni [uningƣa] ɵlqǝm bilǝn kǝmlǝp bǝrmǝs.
35 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.
Ata Oƣulni sɵyidu wǝ ⱨǝmmǝ ixlarni uning ⱪoliƣa tapxurƣandur.
36 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæe vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu. (aiōnios g166)
Oƣulƣa etiⱪad ⱪilƣuqi mǝnggülük ⱨayatⱪa igidur. Lekin Oƣulƣa itaǝt ⱪilmiƣuqi ⱨayatni ⱨeq kɵrmǝydu, bǝlki Hudaning ƣǝzipi xundaⱪlarning üstidǝ turidu. (aiōnios g166)

< Jovanu 3 >