< Jovanu 3 >
1 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski.
2 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim.
3 Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
4 Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se?
5 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije.
6 Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je.
7 Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.
8 Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha.
9 Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti?
10 Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš?
11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate.
12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko?
13 I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne,
15 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: (aiōnios )
16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. (aiōnios )
17 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
18 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.
19 A sud je ovaj što vidjelo doðe na svijet, i ljudima omilje veæma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.
20 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla.
21 A ko istinu èini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu uèinjena.
22 A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše.
23 A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše.
24 Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu.
25 Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja.
26 I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu.
27 Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.
28 Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.
29 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
30 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.
31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
32 I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima.
33 Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit.
34 Jer koga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.
35 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.
36 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæe vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu. (aiōnios )