< Jovanu 10 >

1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
Zvirokwazvo, zvirokwazvo, ndinoti kwamuri: Asingapindi napamukova mudanga remakwai, asi anokwira nekumwe, ndiye mbavha negororo.
2 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
Zvino anopinda nepamukova mufudzi wemakwai.
3 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
Murindi wemukova anomuzarurira, nemakwai anonzwa inzwi rake, uye anodana makwai ake nezita, nekuatungamirira kunze.
4 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
Uye kana abudisa makwai ake, anoatungamirira; nemakwai anomutevera, nokuti anoziva inzwi rake.
5 A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
Asi mweni haangatongomuteveri, asi anomutiza; nokuti haazivi inzwi revaeni.
6 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
Jesu wakareva dimikira iri kwavari; asi ivo havana kunzwisisa, kuti zvinhui zvaakataura kwavari.
7 Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
Zvino Jesu akati kwavarizve: Zvirokwazvo, zvirokwazvo, ndinoti kwamuri: Ini ndiri mukova wemakwai;
8 Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
vese vakanditangira kuuya imbavha nemakororo, asi makwai haana kuvanzwa.
9 Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
Ini ndiri mukova; kana munhu achipinda neni, achaponeswa, achapinda nekubuda, nekuwana mafuro.
10 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
Mbavha haiui asi kungozoba nekuuraya nekuparadza; ini ndakauya, kuti vave neupenyu, uye vave nehunopfachukira.
11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
Ini ndiri mufudzi wakanaka. Mufudzi wakanaka anoradzikira pasi makwai upenyu hwake.
12 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
Asi muricho, asati ari mufudzi, makwai asati ari ake pachake, anoona bumhi richiuya, akasiya makwai, ndokutiza; bumhi rinoabata, nekuparadzira makwai.
13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
Muricho anotiza nokuti muricho, uye haana hanya nemakwai.
14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
Ini ndiri mufudzi wakanaka, uye ndinoziva angu, ndinozikanwa neangu.
15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
Baba sezvavanondiziva, neni ndinoziva Baba; zvino ndinoradzikira pasi makwai upenyu hwangu.
16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
Nemamwe makwai ndinawo, asati ari edanga rino. Naiwo ndinofanira kuuya nawo, achanzwa inzwi rangu; uye rive boka rimwe mufudzi umwe.
17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
Nekuda kwaizvozvo Baba vanondida, nokuti ini ndinoradzika upenyu hwangu pasi, kuti ndihutorezve.
18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
Hakuna angahutora kubva kwandiri, asi ini ndinohuradzika pasi pachangu. Simba ndinaro rekuhuradzika pasi, uye simba ndinaro rekuhutorazve. Uyu murairo ndakaugamuchira kuna Baba vangu.
19 Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
Naizvozvo kukavapozve kupesana pakati peVaJudha nekuda kwemashoko awa.
20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
Vazhinji vavo vakati: Ane dhimoni uye anopenga; munomuteererei?
21 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?
Vamwe vakati: Mashoko awa haasi eane dhimoni; ko dhimoni ringagona kusvinudza meso emapofu here?
22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
Zvino paiva nemutambo wekuvandudza paJerusarema, chaiva chando;
23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
Jesu ndokufamba-famba mutembere muberere raSoromoni.
24 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
Zvino VaJudha vakamukomba, vakati kwaari: Kusvikira rinhi uchigara wakaremberedza mweya wedu? Kana uri Kristu iwe, tiudze pachena.
25 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.
Jesu akavapindura akati: Ndakakuudzai, asi hamuna kutenda; mabasa andinoita ini muzita raBaba vangu ndiwo anopupura nezvangu;
26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
asi imwi hamutendi; nokuti hamusi vemakwai angu, sezvandakareva kwamuri.
27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
Makwai angu anonzwa inzwi rangu, neni ndinoaziva, uye anonditevera;
28 I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. (aiōn g165, aiōnios g166)
uye ini ndinoapa upenyu husingaperi; uye haachatongoparari nekusingaperi, uye hakuna umwe achaabvuta muruoko rwangu. (aiōn g165, aiōnios g166)
29 Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
Baba vangu vakandipa iwo vakuru kune vese; uye hakuna anogona kuabvuta muruoko rwaBaba vangu.
30 Ja i otac jedno smo.
Ini naBaba tiri umwe.
31 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
Naizvozvo VaJudha vakanongazve mabwe, kuti vamutake.
32 Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
Jesu akavapindura akati: Ndakakuratidzai mabasa mazhinji akanaka kubva kuna Baba vangu; nderipi remabasa awa ramunonditakira?
33 Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog.
VaJudha vakamupindura vachiti: Hatikutakiri basa rakanaka, asi kunyomba; uye nokuti iwe uri munhu unozviita Mwari.
34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?
Jesu akavapindura akati: Hazvina kunyorwa here mumurairo wenyu, zvichinzi: Ini ndakati: Muri vamwari?
35 Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
Kana akavaidza vamwari, ivo shoko raMwari rakasvika kwavari, uye rugwaro harwugoni kuputswa;
36 Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
imwi munoti kune uyo Baba vakamuita mutsvene vakamutuma panyika: Unonyomba, nokuti ndati: Ndiri Mwanakomana waMwari?
37 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
Kana ndisingaiti mabasa aBaba vangu, musanditenda.
38 Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.
Asi kana ndichiaita, kunyange musingatendi ini, tendai mabasa; kuti muzive nekutenda kuti Baba vari mandiri, neni mavari.
39 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.
Zvino vakatsvakazve kumubata; asi wakabuda paruoko rwavo.
40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje.
Zvino akaendazve mhiri kwaJoridhani kunzvimbo Johwani kwaaibhabhatidza pakutanga; ndokugarapo.
41 I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
Zvino vazhinji vakauya kwaari vakati: Johwani haana kuita chiratidzo, asi chese Johwani chaakareva pamusoro peuyu chaiva chokwadi.
42 I mnogi vjerovaše ga ondje.
Vazhinji ndokutenda kwaari ipapo.

< Jovanu 10 >