Joil 3
1 Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko,
“Vakai, koeʻuhi ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, pea ʻi he kuonga ko ia, ʻaia te u toe ʻomi ai ʻae pōpula ʻo Siuta mo Selūsalema,
2 Sabraæu sve narode, i svešæu ih u dolinu Josafatovu, i ondje æu se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše meðu narode i razdijeliše zemlju moju;
Te u tānaki foki ʻae ngaahi puleʻanga kotoa pē, pea te u ʻomi ki lalo ʻakinautolu ki he teleʻa ʻo Sihosafate, pea te u fakamaauʻi ʻakinautolu koeʻuhi ko hoku kakai, pea mo hoku tofiʻa ko ʻIsileli, ʻaia kuo nau fakamovetevete ki he ngaahi puleʻanga, pea vaheʻi hoku fonua.
3 I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino, te piše.
Pea kuo nau talotalo ki hoku kakai: pea kuo nau foaki ha tamasiʻi ke maʻu ʻaki ha fefine feʻauaki, pea nau fakatau ʻae taʻahine maʻa e uaine, koeʻuhi ke nau inu.
4 I šta hoæete vi sa mnom, Tire i Sidone, i svi krajevi Palestinski? hoæete li da mi platite? i hoæete li da mi vratite? Odmah æu vam bez oklijevanja platiti platu vašu na vašu glavu.
“ʻIo, pea ko e hā ʻamoutolu ke mo fai mo au, ʻe Taia mo Saitone, pea mo e matātahi kotoa pē ʻo Palesitaine? Te mou totongi kiate au? Pea kapau te mou totongi mai, ʻe mātuʻaki vave mo toʻotoʻo ʻeku toe ʻatu hoʻomou totongi ki homou tumuʻaki;
5 Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najljepše zaklade moje unesoste u svoje crkve.
Koeʻuhi kuo mou ʻave ʻeku siliva mo ʻeku koula, pea kuo mou ʻave ki homou ngaahi fale fakaʻeiki ʻa ʻeku ngaahi meʻa matamatalelei mo ʻaonga:
6 I sinove Judine i sinove Jerusalimske prodadoste sinovima Grèkim da biste ih otjerali daleko od meðe njihove.
Ko e fānau foki ʻa Siuta, pea mo e fānau ʻa Selūsalema kuo mou fakatau ki he kakai Kalisi, koeʻuhi ke mou fakahē mamaʻo ʻakinautolu mei honau mata fonua.
7 Evo, ja æu ih dignuti s mjesta kuda ih prodadoste, i platiæu vam platu vašu na vašu glavu.
Vakai, te u hiki ʻakinautolu mei he potu ne mou fakatau ʻakinautolu ki ai, pea te u toe ʻatu hoʻomou totongi ki homou tumuʻaki:
8 I prodaæu vaše sinove i vaše kæeri u ruke sinovima Judinijem, i oni æe ih prodati Savejcima u narod daljni, jer Gospod reèe.
Pea te u fakatau homou ngaahi foha mo homou ngaahi ʻofefine ki he nima ʻoe fānau ʻa Siuta, pea te nau fakatau ʻakinautolu ki he kakai Sapea, ki ha kakai mamaʻo atu: he kuo pehē ʻe Sihova.”
9 Objavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka doðu i idu svi vojnici.
“Fanongonongo eni ki he ngaahi Senitaile, “Teuteu ʻae tau, fakaʻā ʻae kau tangata mālohi, tuku ke unu mai ʻae kau tangata tau kotoa pē; ke nau ʻalu hake:
10 Raskujte raonike svoje na maèeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reèe: junak sam.
Tuki ʻaki hoʻomou huo toho ʻae ngaahi heletā, pea mo hoʻomou ngaahi hele ʻauhani ʻae ngaahi tao: ke pehē ʻe he vaivai, ‘ʻoku ou mālohi;’
11 Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se; tamo svedi, Gospode, junake svoje.
Fakataha ʻakimoutolu, pea haʻu ʻakimoutolu ko e kau hiteni, pea tānaki takatakai ʻakimoutolu:” ʻE Sihova, ke hifo ʻi hena hoʻo kau mālohi:
12 Neka se podignu i doðu narodi u dolinu Josafatovu; jer æu ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo.
“Ke ʻā ʻae hiteni, pea ʻalu hake ki he teleʻa ʻo Sihosafate: he te u nofo ʻi ai ke fakamaauʻi ʻae hiteni ʻoku nofo takatakai.
13 Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siðite, jer je tijesak pun, kace se preljevaju; jer je zloæa njihova velika.
ʻAi ʻae hele tuʻusi, he kuo motuʻa ʻae taʻu: haʻu, pea ʻalu hifo; he kuo pito ʻae tataʻoʻanga, ʻoku mahuohua ʻae ngaahi puha fakatali; koeʻuhi ʻoku lahi ʻenau angahala.”
14 Gomile, gomile u dolini sudskoj; jer je dan Gospodnji blizu u dolini sudskoj.
Ko e fuʻu tokolahi, ko e fuʻu tokolahi ʻi he teleʻa ʻoe fakamaau: he ʻoku ofi ʻae ʻaho ʻo Sihova ʻi he teleʻa ʻoe fakamaau.
15 Sunce æe i mjesec pomrknuti, i zvijezde æe ustegnuti svoju svjetlost.
ʻE fakapoʻuli ʻae laʻā mo e māhina, pea ʻe ʻikai ulo ʻae ngaahi fetuʻu.
16 I Gospod æe riknuti sa Siona, i iz Jerusalima æe pustiti glas svoj, i zatrešæe se nebo i zemlja; ali æe Gospod biti utoèište svome narodu i krjepost sinovima Izrailjevijem.
ʻE ʻuʻulu ʻa Sihova mei Saione, pea ʻe fakaongo hono leʻo mei Selūsalema; pea ʻe lulululu ʻae langi mo māmani: ka ko Sihova ko e ʻamanaki leleiʻanga ia ʻo hono kakai, pea ko e mālohiʻanga ʻoe fānau ʻa ʻIsileli.
17 I poznaæete da sam ja Gospod Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj; i Jerusalim æe biti svet, i tuðinci neæe više iæi po njemu.
“Pea te mou ʻilo ai ko au ko Sihova, ko homou ʻOtua ʻoku ʻafio ʻi Saione, ko hoku moʻunga tapu: pea ʻe toki māʻoniʻoni ʻa Selūsalema, pea ʻe ʻikai toe ʻalu ʻiate ia ha muli.
18 I tada æe gore kapati slatkim vinom, i humovi æe se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teæi æe voda, i izaæi æe izvor iz doma Gospodnjega i natopiæe dolinu Sitim.
“Pea ʻe pehē ʻi he ʻaho ko ia, ko e ngaahi moʻunga te nau toʻiʻi ʻae uaine foʻou, pea ʻe tafe ʻae huhuʻa ʻi he ngaahi tafungofunga, pea ko e ngaahi vaitafe kotoa pē ʻo Siuta ʻe tafe ai ʻae vai, pea ko e matavai ʻe pa mai mei he fale ʻo Sihova, pea fakavai ʻae teleʻa ʻo Sitimi.
19 Misir æe opustjeti, i Edomska æe biti pusta pustinja za nasilje uèinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj.
ʻE lala ʻa ʻIsipite, pea ʻe hoko ʻa ʻItomi ko e toafa kuo lala, koeʻuhi ko e fakamālohi ki he fānau ʻa Siuta, he kuo nau lilingi ʻae toto taʻehalaia ʻi honau fonua.
20 A Juda æe stajati dovijeka i Jerusalim od koljena do koljena.
Ka ʻe nofo ʻa Siuta ʻo taʻengata, pea mo Selūsalema mei he toʻutangata ki he toʻutangata.
21 I oèistiæu krv njihovu, koje ne oèistih; i Gospod æe nastavati u Sionu.
Koeʻuhi te u fakamaʻa ʻae toto ʻi ai ʻoku teʻeki ai te u fakamaʻa: he ʻoku ʻafio ʻa Sihova ʻi Saione.”
