Jov 8
1 Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:
Nanoiñe amy zao t’i Bildade nte-Sohy:
2 Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?
Pak’ombia te ho saontsie’o o raha zao? Ampara ombia te ho tio-bey avao o entam-palie’oo?
3 Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?
Mengohen’ Añahare hao ty zaka? Ampiolahe’ i El-Sadai hao ty hatò?
4 Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.
Ie nandilats’ azo o ana’oo, le nasese’e ami’ty haozara’ o fiodia’eo.
5 A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,
Aa naho nitsoehe’o t’i Andrianañahare vaho ty fiferenaiña’ i El-Sadai,
6 Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;
naho malio naho vantan-drehe, le hivañona’e hampipoly i akiban-kavantaña’oy.
7 I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.
Le ndra te nikede ty fifotora’o, hitombo ho ra’elahy ty figadoña’o.
8 Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;
Ehe añontaneo i sà’ taoloy vaho imaneo o nitsikarahen-droae’eo,
9 Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.
Bahimo tika fa toly omale avao, mbore talinjo ambone’ ty tane toy o andron-tikañeo.
10 Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?
Aa vaho tsy ho toroa’ iareo hao, hisaontsy ama’o, hañakatse entañe boak’ añ’arofo’ iareo ao?
11 Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?
Mahafitiry hao ty vinda lehe tsy an-tane hinake? Hitiry tsy aman-drano hao ty vondro?
12 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.
Ie maindoñe, tsy nibiraeñe, le mbe miheatse aolo’ ze hene rongoñe.
13 Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.
Izay ty lala’ o mañaliño an’ Andrianañahareo; toe modo fitamàñe ty tsy aman-Kake.
14 Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;
Ie maràntsañe ty fiatoa’e; naho fararotse ty fatokisa’e.
15 Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
Hiatoa’e ty anjomba’e fe tsy hahafijadoñe; vontitire’e fe tsy leo’e.
16 Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;
Maindoñindoñe re añatrefa’ i àndroy andrevaha’ o tsampa’eo i golobo’ey,
17 Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;
vandindire’ o vaha’eo ty votrim-bato, i traño-vatoo nitsifira’ iareoy.
18 Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.
Ie ombotañe amy toe’ey, le ho lañe’e, ami’ty hoe, Mbe lia tsy nahatrea azo iraho.
19 Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.
Eka, Izay ty haeha’ i lia’ey, mbe hitiry amo debokeo ka ty ila’e.
20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.
Oniño te tsy ho farien’ Añahare ty vañoñe vaho tsy ho tohaña’e o lo-tserekeo.
21 Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.
Mbe ho lifore’e fiankahafañe ty falie’o naho o fivimbi’oo am-pazake.
22 Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.
Ho saroñen-kasalarañe ze malaiñe azo, ho modo ty kivoho’ o tsivokatseo.
