Jov 8
1 Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:
Shuhi Bildad loh a doo tih,
2 Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?
“He he me hil nim na thui ve? Na ka kah ol tah khohli bangla khuet coeng.
3 Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?
Pathen loh tiktamnah he a khun sak tih Tlungthang loh duengnah te a khun sak mai a?
4 Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.
Na ca rhoek te anih taengah a tholh vaengah amih te amamih kah boekoek kut dongla a tueih.
5 A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,
Namah loh Pathen te na toem tih Tlungthang te na hloep mak atah,
6 Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;
Na cil tih na thuem koinih nang yueng la haenghang vetih na duengnah rhamtlim te n'thuung pataeng pawn ni.
7 I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.
Na tongnah te a yiit om cakhaw na hmailong te muep rhoeng ni.
8 Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;
Lamhma kah cadil taengah dawt laeh lamtah a napa rhoek khenah te soepsoei laeh.
9 Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.
Mamih loh n'hlaem paek kah long khaw m'ming uh moenih, mamih kah khohnin diklai dongkah mueihlip banghui ni.
10 Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?
Amih te na thuinuet pawt tih a, nang taengah a thui vetih amih kah lungbuei lamloh olthui te a khueh eh?
11 Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?
Nongtui pawt ah talik thawn tih tui om mueh ah capu rhoeng a?
12 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.
Te te a duei pueng ah a hlaek pawt akhaw sulrham boeih hmai ah rhae coeng.
13 Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.
Pathen aka hnilh boeih kah caehlong neh lailak kah ngaiuepnah tah bing tangloeng.
14 Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;
A uepnah neh a pangtungnah bumba im te khaw bawtboeng.
15 Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
A im dongah hangdang dae pai thai pawh. Te te a kuel dae thoo pawh.
16 Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;
Anih te khosae li ah thingsup tih a dum ah a dawn sai.
17 Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;
A yung loh lungkuk dongah a ven tih lungto im te a hmuh.
18 Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.
Te te a hmuen lamloh a phuk van vaengah, “Nang kam hmu moenih,” anih te a namnah.
19 Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.
He he a longpuei kah omthennah coeng koinih laipi tloe lamloh a poe uh khaming.
20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.
Pathen loh cuemthuek hnawt ngawn pawt tih thaehuet kut te a moem moenih.
21 Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.
Na ka dongah nueihbu neh na hmui dongah tamlung bae.
22 Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.
Na lunguet rhoek loh yahpohnah a bai uh vetih halang kah dap tah om mahpawh,” a ti.
