< Jov 7 >

1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
« L'homme n'est-il pas contraint de travailler sur terre? Ses journées ne sont-elles pas comme celles d'un ouvrier?
2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
Comme un serviteur qui désire ardemment l'ombre, comme un mercenaire qui attend son salaire,
3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
alors on me fait posséder des mois de misère, des nuits épuisantes me sont réservées.
4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
Quand je me couche, je dis, « Quand me lèverai-je, et que la nuit aura disparu? Je me tourne et me retourne jusqu'à l'aube du jour.
5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
Ma chair est vêtue de vers et de mottes de poussière. Ma peau se referme et fait de nouvelles éruptions.
6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
Mes jours sont plus rapides que la navette d'un tisserand, et sont dépourvus d'espoir.
7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
Oh, souviens-toi que ma vie n'est qu'un souffle. Mon œil ne verra plus rien de bon.
8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
L'œil de celui qui me voit ne me verra plus. Vos yeux seront sur moi, mais je ne le serai pas.
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
Comme la nuée se consume et s'évanouit, ainsi celui qui descend au séjour des morts n'en remontera plus. (Sheol h7585)
10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
Il ne retournera plus dans sa maison, sa place ne le connaîtra plus non plus.
11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
« C'est pourquoi je ne me tairai pas. Je parlerai dans l'angoisse de mon esprit. Je me plaindrai dans l'amertume de mon âme.
12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
Suis-je une mer, ou un monstre marin, que tu as mis un garde sur moi?
13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
Quand je dis: « Mon lit me consolera ». Mon canapé soulagera ma plainte,'
14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
puis tu me fais peur avec des rêves et me terrifient à travers des visions,
15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
pour que mon âme choisisse l'étranglement, la mort plutôt que mes os.
16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
Je déteste ma vie. Je ne veux pas vivre éternellement. Laisse-moi tranquille, car mes jours ne sont qu'un souffle.
17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
Qu'est-ce que l'homme, pour que vous le magnifiez, que tu dois te concentrer sur lui,
18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
que vous lui rendiez visite chaque matin, et le tester à chaque instant?
19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
Jusqu'à quand ne détourneras-tu pas les yeux de moi? ni me laisser tranquille jusqu'à ce que j'aie avalé ma salive?
20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
Si j'ai péché, que dois-je faire pour toi, gardien des hommes? Pourquoi m'avoir choisi comme cible pour vous, pour que je sois un fardeau pour moi-même?
21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
Pourquoi ne pardonnes-tu pas ma désobéissance, et n'effaces-tu pas mon iniquité? Car maintenant, je vais me coucher dans la poussière. Vous me chercherez avec soin, mais je ne serai pas là. »

< Jov 7 >