Jov 5
1 Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti?
Voca ergo, si est qui tibi respondeat, et ad aliquem sanctorum convertere.
2 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja.
Vere stultum interficit iracundia, et parvulum occidit invidia.
3 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov.
Ego vidi stultum firma radice, et maledixi pulchritudini ejus statim.
4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi.
Longe fient filii ejus a salute, et conterentur in porta, et non erit qui eruat.
5 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo.
Cujus messem famelicus comedet, et ipsum rapiet armatus, et bibent sitientes divitias ejus.
6 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe.
Nihil in terra sine causa fit, et de humo non oritur dolor.
7 Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis.
Homo nascitur ad laborem, et avis ad volatum.
8 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju,
Quam ob rem ego deprecabor Dominum, et ad Deum ponam eloquium meum:
9 Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;
qui facit magna et inscrutabilia, et mirabilia absque numero;
10 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja;
qui dat pluviam super faciem terræ, et irrigat aquis universa;
11 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju;
qui ponit humiles in sublime, et mœrentes erigit sospitate;
12 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa;
qui dissipat cogitationes malignorum, ne possint implere manus eorum quod cœperant;
13 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara;
qui apprehendit sapientes in astutia eorum, et consilium pravorum dissipat.
14 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi.
Per diem incurrent tenebras, et quasi in nocte, sic palpabunt in meridie.
15 On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga.
Porro salvum faciet egenum a gladio oris eorum, et de manu violenti pauperem.
16 Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja.
Et erit egeno spes; iniquitas autem contrahet os suum.
17 Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega.
Beatus homo qui corripitur a Deo: increpationem ergo Domini ne reprobes:
18 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.
quia ipse vulnerat, et medetur; percutit, et manus ejus sanabunt.
19 Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi.
In sex tribulationibus liberabit te, et in septima non tanget te malum.
20 U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa.
In fame eruet te de morte, et in bello de manu gladii.
21 Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe.
A flagello linguæ absconderis, et non timebis calamitatem cum venerit.
22 Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga.
In vastitate et fame ridebis, et bestias terræ non formidabis.
23 Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom.
Sed cum lapidibus regionum pactum tuum, et bestiæ terræ pacificæ erunt tibi.
24 I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti.
Et scies quod pacem habeat tabernaculum tuum; et visitans speciem tuam, non peccabis.
25 Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji.
Scies quoque quoniam multiplex erit semen tuum, et progenies tua quasi herba terræ.
26 Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme.
Ingredieris in abundantia sepulchrum, sicut infertur acervus tritici in tempore suo.
27 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.
Ecce hoc, ut investigavimus, ita est: quod auditum, mente pertracta.
