Jov 5

1 Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti?

2 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja.

3 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov.

4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi.

5 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo.

6 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe.

7 Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis.

8 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju,

9 Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja;

10 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja;

11 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju;

12 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa;

13 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara;

14 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi.

15 On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga.

16 Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja.

17 Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega.

18 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju.

19 Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi.

20 U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa.

21 Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe.

22 Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga.

23 Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom.

24 I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti.

25 Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji.

26 Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme.

27 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij.