Jov 40

1 I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe:

Et adjecit Dominus, et locutus est ad Job:

2 Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to.

Numquid qui contendit cum Deo, tam facile conquiescit? utique qui arguit Deum, debet respondere ei.

3 Tada Jov odgovori Gospodu i reèe:

Respondens autem Job Domino, dixit:

4 Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja.

Qui leviter locutus sum, respondere quid possum? manum meam ponam super os meum.

5 Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više.

Unum locutus sum, quod utinam non dixissem: et alterum, quibus ultra non addam.

6 A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe:

Respondens autem Dominus Job de turbine, dixit:

7 Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj.

Accinge sicut vir lumbos tuos: interrogabo te, et indica mihi.

8 Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao?

Numquid irritum facies judicium meum, et condemnabis me, ut tu justificeris?

9 Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on?

Et si habes brachium sicut Deus? et si voce simili tonas?

10 Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se.

Circumda tibi decorem, et in sublime erigere, et esto gloriosus, et speciosis induere vestibus.

11 Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih.

Disperge superbos in furore tuo, et respiciens omnem arrogantem humilia.

12 Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu.

Respice cunctos superbos, et confunde eos, et contere impios in loco suo.

13 Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu.

Absconde eos in pulvere simul, et facies eorum demerge in foveam.

14 Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja.

Et ego confitebor quod salvare te possit dextera tua.

15 A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo;

Ecce behemoth quem feci tecum, fœnum quasi bos comedet.

16 Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova;

Fortitudo ejus in lumbis ejus, et virtus illius in umbilico ventris ejus.

17 Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane;

Stringit caudam suam quasi cedrum; nervi testiculorum ejus perplexi sunt.

18 Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene.

Ossa ejus velut fistulæ æris; cartilago illius quasi laminæ ferreæ.

19 On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè.

Ipse est principium viarum Dei: qui fecit eum applicabit gladium ejus.

20 Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje.

Huic montes herbas ferunt: omnes bestiæ agri ludent ibi.

21 U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu.

Sub umbra dormit in secreto calami, et in locis humentibus.

22 Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima.

Protegunt umbræ umbram ejus: circumdabunt eum salices torrentis.

23 Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom.

Ecce absorbebit fluvium, et non mirabitur, et habet fiduciam quod influat Jordanis in os ejus.

24 Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos?

In oculis ejus quasi hamo capiet eum, et in sudibus perforabit nares ejus.