Jov 4
1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe:
Ipapo Erifazi muTemani akapindura achiti:
2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
“Kana mumwe munhu akava neshoko newe, iwe uchashayiwa mwoyo murefu here? Asi ndiani angarega kutaura?
3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
Funga kuti wakadzidzisa vazhinji sei, uye kuti wakasimbisa sei maoko asina simba.
4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu.
Mashoko ako akatsigira vaya vakagumburwa; wakasimbisa mabvi akaneta.
5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se.
Asi zvino nhamo yasvika kwauri, uye iwe waora mwoyo; inokurova, iwe ndokuvhunduka.
6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Ko, kutya kwako Mwari hakuzi chivimbo chako, uye nzira dzako dzakarurama tariro yako here?
7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
“Rangarira iye zvino: Ndianiko, asina mhaka, akamboparadzwa? Ndokupiko kwakatongoparadzwa vakarurama?
8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
Sezvandakaona, vaya vanodyara zvakaipa navaya vanokusha nhamo ndizvo zvavanokohwa.
9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
Vanoparadzwa nokufema kwaMwari; vanoparara nokuputika kwehasha dzake.
10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se.
Shumba dzingaomba nokunguruma, nyamba meno eshumba huru akaguduka.
11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se.
Shumba inoparara nokuda kwokushaya nyama, uye vana veshumbakadzi vanopararira.
12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo.
“Shoko rakauyiswa kwandiri muchivande, nzeve dzangu dzakanzwa zevezeve raro.
13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
Pakati pokurota hope dzinovhundutsa usiku, hope huru padzinenge dzabata vanhu,
14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
kutya nokudedera zvakandibata zvikaita kuti mapfupa angu ose abvunde.
15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
Mumwe mweya wakapfuura pamberi pechiso changu, uye bvudzi romusoro wangu rikamira.
16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas:
Wakamira, asi ndakatadza kuziva kuti chaiva chii. Chinhu chakamira pamberi pameso angu, uye ndakanzwa inzwi rakanyarara richiti:
17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega?
‘Ko, munhu anofa, angava akarurama kupfuura Mwari here? Ko, munhu angagona kuchena kukunda Muiti wake here?
18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka;
Kana Mwari akasavimba navaranda vake, kana akakanganisa kutonga vatumwa vake,
19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
zvikuru sei kuna avo vanogara mudzimba dzevhu, nheyo dzavo dziri muguruva, dzinopwanyiwa nyore kupfuura chipfukuto!
20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
Dzinoputsanyiwa pakati pamambakwedza namadekwana; dzinoparara dzisingazoonekwi nokusingaperi.
21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
Ko, mabote etende ravo haana kubviswa here kuti vagofa vasina uchenjeri?’
