Jov 4
1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe:
Sai Elifaz mutumin Teman ya amsa,
2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
“In wani ya yi maka magana, za ka ji haushi? Amma wa zai iya yin shiru?
3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
Ka tuna yadda ka yi wa mutane da yawa magana, yadda ka ƙarfafa hannuwa marasa ƙarfi.
4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu.
Maganarka ta ƙarfafa waɗanda suka yi tuntuɓe; ka ƙarfafa gwiwoyin da suka rasa ƙarfinsu.
5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se.
Amma yanzu wahala ta zo maka, sai ka karaya; wahala ta sa ka rikice.
6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Ashe bai kamata ka dogara ga Allahnka ba, amincinka kuma yă zama begenka?
7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
“Ka duba ka gani yanzu. Wane marar laifi ne ya taɓa hallaka? Ko an taɓa hallaka masu adalci?
8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
Na kula cewa waɗanda suke huɗa gonar mugunta, da waɗanda suke shuka mugunta, su ne suke girbe mugunta.
9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
A sa’a ɗaya Allah yake hallaka su, cikin fushinsa yakan hallaka su.
10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se.
Zakoki suna ruri suna gurnani; duk da haka an karya haƙoran manyan zakoki.
11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se.
Zakoki suna mutuwa domin ba dabbar da za su kashe su ci,’ya’yan zakanya kuma sun watse.
12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo.
“Asirce aka gaya mini maganan nan, da ƙyar kunnuwana suka iya ji.
13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
Cikin mafarki da tsakar dare, lokacin kowa yana zurfin barci, na sami saƙon nan.
14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
Tsoro da fargaba suka kama ni har duk ƙasusuwan jikina suka yi ta rawa.
15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
Wani iska ya taɓa mini fuska, sai tsigar jikina ta tashi.
16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas:
Ya tsaya cik, amma ban iya sani ko mene ne ba. Wani abu ya tsaya a gabana, na kuma ji murya.
17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega?
‘Ko zai yiwu mutum yă fi Allah adalci, ko kuma mutum yă fi wanda ya halicce shi tsarki?
18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka;
In Allah bai yarda da bayinsa ba, in ya sami mala’ikunsa da laifi,
19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
to, su wane ne mutane masu zama a gidan da aka yi da laka, waɗanda da ƙura aka yi harsashensu, waɗanda za a iya murƙushe su kamar asu!
20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
Tsakanin safe da yamma mai yiwuwa ne ragargaza su; farat ɗaya, su mutu har abada.
21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
Ba a tuge igiyar tentinsu, don su mutu ba tare da hikima ba?’
