Jov 4
1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe:
Forsothe Eliphat Themanytes answeride, and seide,
2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
If we bigynnen to speke to thee, in hap thou schalt take it heuyli; but who may holde a word conseyued?
3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
Lo! thou hast tauyt ful many men, and thou hast strengthid hondis maad feynt.
4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu.
Thi wordis confermyden men doutynge, and thou coumfortidist knees tremblynge.
5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se.
But now a wounde is comun on thee, and thou hast failid; it touchide thee, and thou art disturblid.
6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Where is thi drede, thi strengthe, and thi pacience, and the perfeccioun of thi weies?
7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
Y biseche thee, haue thou mynde, what innocent man perischide euere, ethir whanne riytful men weren doon awei?
8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
Certis rathir Y siy hem, that worchen wickidnesse, and sowen sorewis,
9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
and repen tho, to haue perischid bi God blowynge, and to be wastid bi the spirit of his ire.
10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se.
The roryng of a lioun, and the vois of a lionesse, and the teeth of `whelpis of liouns ben al to-brokun.
11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se.
Tigris perischide, for sche hadde not prey; and the whelpis of a lioun ben distried.
12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo.
Certis an hid word was seid to me, and myn eere took as theueli the veynes of priuy noise therof.
13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
In the hidousnesse of `nyytis siyt, whanne heuy sleep is wont to occupie men,
14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
drede and tremblyng helde me; and alle my boonys weren aferd.
15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
And whanne the spirit `yede in my presence, the heiris of `my fleisch hadden hidousnesse.
16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas:
Oon stood, whos chere Y knewe not, an ymage bifor myn iyen; and Y herde a vois as of softe wynd.
17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega?
Whether a man schal be maad iust in comparisoun of God? ethir whethir a man schal be clennere than his Makere?
18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka;
Lo! thei that seruen hym ben not stidefast; and he findith schrewidnesse in hise aungels.
19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
Hou myche more thei that dwellen in housis of cley, that han an ertheli foundement, schulen be wastyd as of a mouyte.
20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
Fro morewtid til to euentid thei schulen be kit doun; and for no man vndurstondith, thei schulen perische with outen ende.
21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
Sotheli thei, that ben residue, schulen be takun awei; thei schulen die, and not in wisdom.
