< Jov 4 >
1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe:
Te vaengah Temani hoel Eliphaz loh a doo.
2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
Te vaengah nang te ol neh n'noemcai saeh, na ngak aya? Tedae olthui te kuemsuem ham unim aka noeng eh?
3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
Muep na toel tih kut kha rhoek khaw na talong coeng te.
4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu.
Aka paloe rhoek te na olthui loh a thoh tih khuklu aka khun khaw na caang sak.
5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se.
Tedae namah taengla ha loe tih na ngak coeng, namah te m'ben tih na let coeng.
6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
Na hinyahnah, na ueppangnah, na ngaiuepnah, na longpuei kah thincaknah khaw om pawt nim?
7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
Poek van laeh, ommongsitoe he paltham nim? Aka thuem rhoek te melam a thup?
8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
Ka hmuh vanbangla boethae aka thoe tih aka soem khaw amah long ni thakthaenah a ah.
9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
Pathen kah hiil dongah milh uh tih a thintoek khohli dongah khap uh coeng.
10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se.
Sathueng khaw kawknah neh sathuengca khaw a ol neh om dae sathuengca khaw a no tloong.
11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se.
Maeh a mueh lamloh sathueng te milh tih sathuengnu ca rhoek khaw pam uh.
12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo.
Ka taengah ol a huen tih a olduem loh kai hna a lat sak.
13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
Hlang he khoyin olphong lamkah pomnah khuiah a ih muelh vaengah.
14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
birhihnah loh kai m'mah tih thuennah neh ka rhuh boeih a rhih sak.
15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
Mueihla loh ka maelhmai a pah vaengah ka mul ka saa poenghu.
16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas:
A pai vaengah khaw a mueimae ka hmat moenih. A muei tah ka mikhmuh ah om tih bidip ol a yaak.
17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega?
Pathen lakah hlanghing he tang tih anih aka saii lakah ah hlang caihcil ngai a?
18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka;
A sal rhoek soah tangnah pawt tih a puencawn te a lolh la a khueh atah,
19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
Laipi neh lai im dongah kho aka sa aisat te bungbo hmai ah a khoengim pop coeng.
20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
Mincang lamloh hlaem duela a phop te a yoeyah la a milh khaw mingpha pawh.
21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
Amih lamkah a a hlangrhuel a phil pah vaengah a duek uh moenih a? Te dongah cueihnah neh a om moenih a?