Jov 39
1 Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu?
Numquid nosti tempus partus ibicum in petris, vel parturientes cervas observasti?
2 Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu?
Dinumerasti menses conceptus earum, et scisti tempus partus earum?
3 Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova?
Incurvantur ad foetum, et pariunt, et rugitus emittunt.
4 Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima?
Separantur filii earum, et pergunt ad pastum: egrediuntur, et non revertuntur ad eas.
5 Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio?
Quis dimisit onagrum liberum, et vincula eius quis solvit?
6 Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu.
Cui dedi in solitudine domum, et tabernacula eius in terra salsuginis.
7 On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove.
Contemnit multitudinem civitatis, clamorem exactoris non audit.
8 Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen.
Circumspicit montes pascuae suae, et virentia quaeque perquirit.
9 Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim?
Numquid volet rhinoceros servire tibi, aut morabitur ad praesepe tuum?
10 Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom?
Numquid alligabis rhinocerota ad arandum loro tuo? aut confringet glebas vallium post te?
11 Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao?
Numquid fiduciam habebis in magna fortitudine eius, et derelinques ei labores tuos?
12 Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti?
Numquid credes illi quod sementem reddat tibi, et aream tuam congreget?
13 Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju?
Penna struthionis similis est pennis herodii, et accipitris.
14 Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije;
Quando derelinquit ova sua in terra, tu forsitan in pulvere calefacies ea?
15 I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti;
Obliviscitur quod pes conculcet ea, aut bestia agri conterat.
16 Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se.
Duratur ad filios suos quasi non sint sui, frustra laboravit nullo timore cogente.
17 Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma.
Privavit enim eam Deus sapientia, nec dedit illi intelligentiam.
18 Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku.
Cum tempus fuerit, in altum alas erigit: deridet equum et ascensorem eius.
19 Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem?
Numquid praebebis equo fortitudinem, aut circumdabis collo eius hinnitum?
20 Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je;
Numquid suscitabis eum quasi locustas? gloria narium eius terror.
21 Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju;
Terram ungula fodit, exultat audacter: in occursum pergit armatis.
22 Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa;
Contemnit pavorem, nec cedit gladio.
23 Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica;
Super ipsum sonabit pharetra, vibrabit hasta et clypeus.
24 Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi.
Fervens et fremens sorbet terram, nec reputat tubae sonare clangorem.
25 Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè.
Ubi audierit buccinam, dicit: Vah, procul odoratur bellum, exhortationem ducum, et ululatum exercitus.
26 Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug?
Numquid per sapientiam tuam plumescit accipiter, expandens alas suas ad Austrum?
27 Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo?
Numquid ad praeceptum tuum elevabitur aquila, et in arduis ponet nidum suum?
28 Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu.
In petris manet, et in praeruptis silicibus commoratur, atque inaccessis rupibus.
29 Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi.
Inde contemplatur escam, et de longe oculi eius prospiciunt,
30 I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on.
Pulli eius lambent sanguinem: et ubicumque cadaver fuerit, statim adest.
