Jov 37
1 I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta.
“Eyi ma me koma bɔ kitirikitiri na ehuruw fi nʼatenae.
2 Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh.
Tie! Tie ne nne mmubomu, ne huuyɛ a efi nʼanom reba no.
3 Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
Ogyaa nʼanyinam mu wɔ ɔsoro ase nyinaa na ɔma ekodu asase ano.
4 Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov.
Ɛno akyi na ne mmubomu no ba; ɔde nne kɛse bobɔ mu. Sɛ ɔkasa a, biribiara nsianka no.
5 Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
Onyankopɔn nne bobɔ mu ma no yɛ nwonwa; ɔyɛ nneɛma akɛse a ɛboro yɛn adwene so.
6 Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
Ɔka kyerɛ sukyerɛmma se, ‘Tɔ gu asase so,’ ne osu nso se, ‘Yɛ osutɔ kɛse.’
7 Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje.
Sɛnea nnipa a wabɔ wɔn nyinaa behu nʼadwuma nti, ɔma nnipa nyinaa gyae wɔn adwumayɛ.
8 Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
Wuram mmoa kɔtetɛw; wɔkɔhyehyɛ wɔn abon mu.
9 S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
Ahum tu fi ne pia mu, na awɔw nso fi mframa a ɛrebɔ mu.
10 Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
Onyankopɔn home de sukyerɛmma ba, na nsu tamaa no kyen.
11 I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom.
Ɔde fuonwini hyɛ omununkum ma; na otwa nʼanyinam fa mu.
12 I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj.
Ɔhyɛ ma wokyinkyin fa asase so nyinaa hyia yɛ nea ɔhyɛ sɛ wɔnyɛ biara.
13 Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo.
Ɔde omununkum ba bɛtwe nnipa aso, anaasɛ ɔma ɛtɔ gu asase so de kyerɛ nʼadɔe.
14 Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija.
“Tie eyi, Hiob; gyae na dwene Onyankopɔn anwonwade ho.
15 Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega?
Wunim sɛnea Onyankopɔn si fa di omununkum so, na ɔma nʼanyinam twa?
16 Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?
Wunim sɛnea omununkum si fa sensɛn wim, nea ɔwɔ nimdeɛ a so nni no anwonwade no?
17 Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?
Mo a mufi fifiri wɔ mo ntade mu bere a anafo mframa ma asase no yɛ dinn no,
18 Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo?
wubetumi aboa no ama watrɛw wim, a ɛyɛ den sɛ kɔbere mfrafrae ahwehwɛ?
19 Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu.
“Kyerɛ yɛn nea ɛsɛ sɛ yɛka kyerɛ no; yɛrentumi nka yɛn asɛm, efisɛ yennim.
20 Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
Ɛsɛ sɛ wɔka nea mepɛ sɛ meka kyerɛ no ana? Onipa bi wɔ hɔ a ɔbɛpɛ sɛ wɔbɛmene no ana?
21 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga;
Obiara rentumi nhwɛ owia, sɛnea ɛhyerɛn wɔ wim bere a mframa abɔ ama wim atew.
22 Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
Ofi atifi fam ba wɔ anuonyam sononko mu; Onyankopɔn ba wɔ ahenni nwonwaso mu.
23 Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.
Otumfo no korɔn wɔ yɛn so na wɔpagyaw no wɔ tumi mu; nʼatɛntrenee ne treneeyɛ kɛse akyi no mpo, ɔnyɛ nhyɛso.
24 Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.
Ɛno nti nnipa de nidi ma no, efisɛ onnwen koma mu anyansafo nyinaa ho ana?”
