Jov 37
1 I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta.
“Hana yangu inorova nokuda kwezvizvi, uye mwoyo wangu unotomuka uchibva panzvimbo yawo.
2 Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh.
Teererai! Teererai kutinhira kwenzwi rake, nokuunga kunobva pamuromo wake.
3 Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
Anoregedzera mheni yake pasi pedenga rose, agoituma kumigumo yenyika.
4 Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov.
Shure kwaizvozvo inzwi rokutinhira kwake rinosvika; anotinhira nenzwi roumambo hwake.
5 Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
Inzwi raMwari rinotinhira nenzira dzinoshamisa; iye anoita zvinhu zvikuru zvinopfuura kunzwisisa kwedu.
6 Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
Anoti kuchando, ‘Donhera panyika,’ nokumvura inonaya, ‘Naya nesimba.’
7 Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje.
Kuitira kuti vanhu vose vaakasika vazive basa rake, anoita kuti munhu mumwe nomumwe ambomira kushanda.
8 Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
Mhuka dzinovanda; dzinoramba dziri mumapako adzo.
9 S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
Dutu rinobuda pakamuri yaro, chando chinobva pakuvhuvhuta kwemhepo.
10 Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
Kufema kwaMwari kunobudisa mazaya echando, uye mvura zhinji inooma kuita chando.
11 I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom.
Anozadza makore nounyoro; anoparadzira mheni yake nomumakore.
12 I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj.
Anoafambisa sezvaanoda pamusoro penyika yose, kuti aite zvose zvaanoarayira.
13 Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo.
Anouyisa makore kuzoranga vanhu, kana kuzodiridza nyika yake kuti aratidze rudo rwake.
14 Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija.
“Teerera izvi, Jobho; imbomira ugorangarira zvishamiso zvaMwari.
15 Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega?
Unoziva here kudzorwa kwamakore naMwari nokupenyesa kwaanoita mheni yake?
16 Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?
Unoziva maturikirwo akaitwa makore here, izvo zvishamiso zvaiye akakwana muruzivo?
17 Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?
Iyewe unopiswa nenguo dzako nyika painonyaradzwa nemhepo yezasi,
18 Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo?
ko, ungagona kubatana naye pakutatamura matenga here, iwo akaoma kunge chionioni chendarira yakaumbwa.
19 Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu.
“Tiudze zvatingareva kwaari; hatigoni kureva mhaka yedu nokuda kwerima redu.
20 Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
Ko, anofanira kuudzwa kuti ndinoda kutaura here? Ko, pano munhu angakumbira kumedzwa here?
21 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga;
Zvino hakuna munhu angatarira kuzuva, nokuvhenekera kwaro riri mumatenga, mushure mokunge mhepo yaachenesa.
22 Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
Anouya nokubwinya kunoyevedza achibva nokumusoro; Mwari anouya nokubwinya kunotyisa.
23 Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.
Wamasimba Ose haasvikiki kwaari uye anokudzwa nesimba; mukururamisira uye nokururama kwake kukuru haadzvinyiriri.
24 Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.
Naizvozvo, vanhu vanomutya, ko, haana hanya navose vakachenjera pamwoyo here?”
