Jov 37
1 I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta.
Myn herte dredde of this thing, and is moued out of his place.
2 Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh.
It schal here an heryng in the feerdfulnesse of his vois, and a sown comynge forth of his mouth.
3 Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
He biholdith ouere alle heuenes; and his liyt is ouere the termes of erthe.
4 Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov.
Sown schal rore aftir hym, he schal thundre with the vois of his greetnesse; and it schal not be souyt out, whanne his vois is herd.
5 Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
God schal thundre in his vois wondurfulli, that makith grete thingis and that moun not be souyt out.
6 Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
Which comaundith to the snow to come doun on erthe, and to the reynes of wijntir, and to the reynes of his strengthe.
7 Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje.
Which markith in the hond of alle men, that alle men knowe her werkis.
8 Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
An vnresonable beeste schal go in to his denne, and schal dwelle in his caue, `ethir derke place.
9 S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
Tempestis schulen go out fro the ynnere thingis, and coold fro Arturus.
10 Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
Whanne God makith blowyng, frost wexith togidere; and eft ful brood watris ben sched out.
11 I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom.
Whete desirith cloudis, and cloudis spreeden abrood her liyt.
12 I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj.
Whiche cloudes cumpassen alle thingis bi cumpas, whidur euere the wil of the gouernour ledith tho, to al thing which he comaundith `to tho on the face of the world;
13 Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo.
whether in o lynage, ethir in his lond, ether in what euer place of his merci he comaundith tho to be foundun.
14 Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija.
Joob, herkene thou these thingis; stonde thou, and biholde the meruels of God.
15 Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega?
Whethir thou woost, whanne God comaundide to the reynes, that tho schulen schewe the liyt of hise cloudis?
16 Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?
Whether thou knowist the grete weies of cloudis, and perfit kunnyngis?
17 Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?
Whether thi cloothis ben not hoote, whanne the erthe is blowun with the south?
18 Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo?
In hap thou madist with hym heuenes, which moost sad ben foundid, as of bras.
19 Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu.
Schewe thou to vs, what we schulen seie to hym; for we ben wlappid in derknessis.
20 Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
Who schal telle to hym, what thingis Y speke? yhe, if he spekith, a man schal be deuourid.
21 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga;
And now men seen not liyt; the eir schal be maad thicke sudenli in to cloudis, and wynd passynge schal dryue awei tho.
22 Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
Gold schal come fro the north, and ferdful preisyng of God.
23 Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.
For we moun not fynde him worthili; he is greet in strengthe, and in doom, and in riytfulnesse, and may not be teld out.
24 Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.
Therfor men schulen drede hym; and alle men, that semen to hem silf to be wise, schulen not be hardi to biholde.
