Jov 36

1 Još govori Elijuj i reèe:

2 Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga.

3 Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan.

4 Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli.

5 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom.

6 Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu.

7 Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju.

8 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim,

9 Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna.

10 I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.

11 Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.

12 Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja.

13 A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže;

14 Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama.

15 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci.

16 Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.

17 Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te.

18 Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti.

19 Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega.

20 Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto.

21 Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju.

22 Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on?

23 Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo?

24 Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi.

25 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka.

26 Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti.

27 Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;

28 Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.

29 I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?

30 Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?

31 Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.

32 Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete,

33 Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.