Jov 35

1 Još govori Elijuj i reèe:

Igitur Eliu haec rursum locutus est:

2 Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije?

Numquid aequa tibi videtur tua cogitatio, ut diceres: Iustior sum Deo?

3 Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim?

Dixisti enim: Non tibi placet quod rectum est: vel quid tibi proderit, si ego peccavero?

4 Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom.

Itaque ego respondebo sermonibus tuis, et amicis tuis tecum.

5 Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe.

Suspice caelum et intuere, et contemplare aethera quod altior te sit.

6 Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi?

Si peccaveris, quid ei nocebis? et si multiplicatae fuerint iniquitates tuae, quid facies contra eum?

7 Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje?

Porro si iuste egeris, quid donabis ei, aut quid de manu tua accipiet?

8 Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda.

Homini, qui similis tui est, nocebit impietas tua: et filium hominis adiuvabit iustitia tua.

9 Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh;

Propter multitudinem calumniatorum clamabunt: et eiulabunt propter vim brachii tyrannorum.

10 A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu;

Et non dixit: Ubi est Deus, qui fecit me, qui dedit carmina in nocte,

11 Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.

Qui docet nos super iumenta terrae, et super volucres caeli erudit nos.

12 Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni.

Ibi clamabunt, et non exaudiet, propter superbiam malorum.

13 Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju.

Non ergo frustra audiet Deus, et Omnipotens causas singulorum intuebitur.

14 Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga.

Etiam cum dixeris: Non considerat: iudicare coram illo, et expecta eum.

15 A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio;

Nunc enim non infert furorem suum, nec ulciscitur scelus valde.

16 Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi.

Ergo Iob frustra aperit os suum, et absque scientia verba multiplicat.