Jov 34
1 Još govori Elijuj i reèe:
Afei Elihu kae se,
2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
“Mo anyansafo, muntie me nsɛm; mo nimdefo monyɛ aso mma me.
3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
Efisɛ aso sɔ nsɛm hwɛ sɛnea tɛkrɛma ka aduan hwɛ no.
4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
Momma yɛnsese, nhu nea eye ma yɛn. Momma yɛn nyinaa mmɔ mu nsua nea eye.
5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
“Hiob ka se, ‘Me ho nni asɛm, nanso Onyankopɔn abu me ntɛnkyew.
6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
Ɛwɔ mu sɛ mʼasɛm da kwan mu, nanso wobu me ɔtorofo; ɛwɔ mu sɛ menyɛɛ bɔne biara, nanso ne bɛmma no ama me apirakuru a enwu da.’
7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
Onipa bɛn na ɔte sɛ Hiob a ɔnom animtiaabu sɛ nsu?
8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
Ɔne amumɔyɛfo nantew; na ɔne atirimɔdenfo nso bɔ.
9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
Efisɛ ɔka se, ‘Sɛ onipa bɔ mmɔden sɛ ɔbɛsɔ Onyankopɔn ani a onnya so mfaso biara.’
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
“Enti mo mmarima a mowɔ ntease muntie me. Ɛmpare Onyankopɔn sɛ ɔbɛyɛ bɔne, sɛ Otumfo no bɛyɛ mfomso.
11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
Nnipa nneyɛe so na ɔhwɛ tua wɔn ka; nea ɛfata ne nneyɛe na ɔma ɛba ne so.
12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
Ɛmfata sɛ wɔde mfomso susuw Onyankopɔn, na ɛmfata sɛ wɔde ntɛnkyew susuw Otumfo.
13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
Hena na ɔde no sii asase so? Hena na ɔde wiase nyinaa hyɛɛ ne nsa?
14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
Sɛ ɛyɛɛ ne pɛ na oyii ne Honhom ne nʼahome a,
15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
anka adesamma nyinaa bɛbɔ mu ayera, na onipa bɛsan akɔ mfutuma mu.
16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
“Sɛ mowɔ nhumu a, muntie eyi; muntie nea meka.
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
So obi a okyi atɛntrenee betumi adi nnipa so? Mubetumi abu Ɔtreneeni kɛse no fɔ ana?
18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
Ɛnyɛ Ɔno na ɔka kyerɛ ahemfo se, ‘Mo so nni mfaso,’ na ɔka kyerɛɛ atitiriw se, ‘Moyɛ atirimɔdenfo,’
19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
nea ɔnhwɛ mmapɔmma anim na onyiyi adefo ne ahiafo mu, efisɛ wɔn nyinaa yɛ ne nsa ano adwuma.
20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
Wowuwu mmere tiaa bi mu, wɔ anadwo dasu mu; nnipa no ho wosow na wɔsen kɔ; ahoɔdenfo totɔ a emfi nipa.
21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
“Nʼani hwɛ nnipa akwan; na ohu wɔn anammɔntu biara.
22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
Baabiara nni hɔ a aduru sum, sum kabii, a amumɔyɛfo betumi ahintaw.
23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
Ɛho nhia Onyankopɔn sɛ ɔbɛhwehwɛ nnipa mu bio, a enti ɛsɛ sɛ wɔba nʼanim begye atemmu.
24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
Ɔbobɔ abirɛmpɔn gu a ɔnyɛ nhwehwɛmu biara, na ɔde afoforo sisi wɔn anan mu.
25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
Efisɛ ohu wɔn nneyɛe, otu wɔn gu anadwo na wɔdwerɛw wɔn.
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
Otua wɔn amumɔyɛsɛm so ka wɔ faako a obiara betumi ahu wɔn,
27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
efisɛ wɔman fii nʼakyi kɔe na wɔampɛ nʼakwan biara anhwɛ.
28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
Wɔmaa ahiafo sufrɛ duu nʼanim na ɛma ɔtee mmɔborɔni su.
29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
Nanso sɛ ɔyɛ komm a, hena na obetumi abu no fɔ? Sɛ ɔde nʼanim hintaw nso a, hena na obehu no? Nanso odi onipa ne ɔman so pɛpɛɛpɛ,
30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
ɔmma onipa a onnim Nyame nni hene, sɛnea ɔrensum nnipa no mfiri.
31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
“Sɛ ɛba sɛ onipa ka kyerɛ Onyankopɔn se, ‘Mayɛ bɔne na merenyɛ bɔne bio.
32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
Kyerɛ me na minhu; na sɛ mayɛ bɔne a, merenyɛ saa bio.’
33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
So ɛsɛ sɛ Onyankopɔn gyina nea woka so tua wo ka, wɔ bere a woayɛ sɛ worennu wo ho ana? Ɛsɛ sɛ wusi gyinae, ɛnyɛ me; enti ka nea wunim kyerɛ me.
34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
“Nnipa a wɔwɔ ntease pae mu ka, nimdefo a wotie me ka kyerɛ me se,
35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
‘Hiob nkasa nimdeɛ kwan so; aba biara nni ne kasa mu.’
36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
Ao, sɛ wɔsɔɔ Hiob hwɛ kɔɔ akyiri a anka eye, efisɛ oyiyii nsɛm ano sɛ omumɔyɛfo!
37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
Ɔde atuatew ka ne bɔne ho; ɔde ahantan bɔ ne nsam gu yɛn so na ɔma ne nsɛm a ɔka tia Onyankopɔn no dɔɔso.”
