Jov 34

1 Još govori Elijuj i reèe:

2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.

3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.

4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.

5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.

6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.

7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?

8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?

9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.

10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.

11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.

12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.

13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?

14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;

15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.

16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.

17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?

18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?

19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.

20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.

21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.

22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.

23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.

24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.

25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.

26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.

27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;

28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.

29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,

30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.

31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.

32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.

33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.

34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,

35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.

36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.

37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.