Jov 34
1 Još govori Elijuj i reèe:
Pronuntians itaque Eliu, etiam hæc locutus est:
2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
Audite sapientes verba mea, et eruditi auscultate me:
3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
Auris enim verba probat, et guttur escas gustu diiudicat.
4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
Iudicium eligamus nobis, et inter nos videamus quid sit melius.
5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
Quia dixit Iob: Iustus sum, et Deus subvertit iudicium meum.
6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
In iudicando enim me, mendacium est: violenta sagitta mea absque ullo peccato.
7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
Quis est vir ut est Iob, qui bibit subsannationem quasi aquam:
8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
Qui graditur cum operantibus iniquitatem, et ambulat cum viris impiis?
9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
Dixit enim: Non placebit vir Deo, etiam si cucurrerit cum eo.
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
Ideo viri cordati audite me, absit a Deo impietas, et ab Omnipotente iniquitas.
11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
Opus enim hominis reddet ei, et iuxta vias singulorum restituet eis.
12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
Vere enim Deus non condemnabit frustra, nec Omnipotens subvertet iudicium.
13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
Quem constituit alium super terram? aut quem posuit super orbem, quem fabricatus est?
14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
Si direxerit ad eum cor suum, spiritum illius et flatum ad se trahet.
15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
Deficiet omnis caro simul, et homo in cinerem revertetur.
16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
Si habes ergo intellectum, audi quod dicitur, et ausculta vocem eloquii mei.
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
Numquid qui non amat iudicium, sanari potest? et quomodo tu eum, qui iustus est, in tantum condemnas?
18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
Qui dicit regi, apostata: qui vocat duces impios:
19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
Qui non accipit personas principum: nec cognovit tyrannum, cum disceptaret contra pauperum: opus enim manuum eius sunt universi.
20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
Subito morientur, et in media nocte turbabuntur populi, et pertransibunt, et auferent violentum absque manu.
21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
Oculi enim eius super vias hominum, et omnes gressus eorum considerat.
22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
Non sunt tenebræ, et non est umbra mortis, ut abscondantur ibi qui operantur iniquitatem.
23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
Neque enim ultra in hominis potestate est, ut veniat ad Deum in iudicium.
24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
Conteret multos, et innumerabiles, et stare faciet alios pro eis.
25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
Novit enim opera eorum: et idcirco inducet noctem, et conterentur.
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
Quasi impios percussit eos in loco videntium.
27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
Qui quasi de industria recesserunt ab eo, et omnes vias eius intelligere noluerunt:
28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
Ut pervenire facerent ad eum clamorem egeni, et audiret vocem pauperum.
29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
Ipso enim concedente pacem, quis est qui condemnet? ex quo absconderit vultum, quis est qui contempletur eum et super gentes et super omnes homines?
30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
Qui regnare facit hominem hypocritam propter peccata populi.
31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
Quia ergo ego locutus sum ad Deum, te quoque non prohibebo.
32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
Si erravi, tu doce me: si iniquitatem locutus sum, ultra non addam.
33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
Numquid a te Deus expetit eam, quia displicuit tibi? tu enim cœpisti loqui, et non ego: quod si quid nosti melius, loquere.
34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
Viri intelligentes loquantur mihi, et vir sapiens audiat me.
35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
Iob autem stulte locutus est, et verba illius non sonant disciplinam.
36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
Pater mi, probetur Iob usque ad finem: ne desinas ab homine iniquitatis.
37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
Quia addit super peccata sua blasphemiam, inter nos interim constringatur: et tunc ad iudicium provocet sermonibus suis Deum.
