Jov 34
1 Još govori Elijuj i reèe:
And Helyu pronounside, and spak also these thingis,
2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
Wise men, here ye my wordis, and lerned men, herkne ye me; for the eere preueth wordis,
3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
and the throte demeth metis bi taast.
4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro.
Chese we doom to vs; and se we among vs, what is the betere.
5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
For Job seide, Y am iust, and God hath distried my doom.
6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
For whi lesynge is in demynge me, and myn arowe is violent with out ony synne.
7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
Who is a man, as Joob is, that drynkith scornyng as watir?
8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
that goith with men worchynge wickidnesse, and goith with vnfeithful men?
9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu.
For he seide, A man schal not plese God, yhe, thouy he renneth with God.
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega.
Therfor ye men hertid, `that is, vndurstonde, here ye me; vnpite, `ethir cruelte, be fer fro God, and wickidnesse fro Almyyti God.
11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu.
For he schal yelde the werk of man to hym; and bi the weies of ech man he schal restore to hym.
12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde.
For verili God schal not condempne with out cause; nether Almyyti God schal distrie doom.
13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
What othere man hath he ordeyned on the lond? ether whom hath he set on the world, which he made?
14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
If God dressith his herte to hym, he schal drawe to hym silf his spirit and blast.
15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah.
Ech fleisch schal faile togidere; `and a man schal turne ayen in to aisch.
16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih.
Therfor if thou hast vndurstondyng, here thou that that is seid, and herkne the vois of my speche.
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
Whether he that loueth not doom may be maad hool? and hou condempnest thou so myche him, that is iust?
18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
Which seith to the kyng, Thou art apostata; which clepith the duykis vnpitouse, `ethir vnfeithful.
19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
`Which takith not the persoones of princes, nether knew a tyraunt, whanne he stryuede ayens a pore man; for alle men ben the werk of hise hondis.
20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
Thei schulen die sudeynli, and at mydnyyt puplis schulen be troblid, `ethir schulen be bowid, as othere bookis han; and schulen passe, and schulen take `awei `a violent man with out hond.
21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove.
For the iyen of God ben on the weies of men, and biholdith alle goyngis of hem.
22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje.
No derknessis ben, and no schadewe of deeth is, that thei, that worchen wickidnesse, be hid there;
23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom.
for it is `no more in the power of man, that he come to God in to doom.
24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
God schal al to-breke many men and vnnoumbrable; and schal make othere men to stonde for hem.
25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se.
For he knowith the werkis of hem; therfor he schal brynge yn niyt, and thei schulen be al to-brokun.
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
He smoot hem, as vnpitouse men, in the place of seinge men.
27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
Whiche yeden awei fro hym bi `castyng afore, and nolden vndurstonde alle hise weies.
28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh.
That thei schulden make the cry of a nedi man to come to hym, and that he schulde here the vois of pore men.
29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku,
For whanne he grauntith pees, who is that condempneth? Sithen he hidith his cheer, who is that seeth hym? And on folkis and on alle men `he hath power `to do siche thingis.
30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
Which makith `a man ypocrite to regne, for the synnes of the puple.
31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti.
Therfor for Y haue spoke to God, also Y schal not forbede thee.
32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više.
If Y erride, teche thou me; if Y spak wickidnesse, Y schal no more adde.
33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
Whether God axith that wickidnesse of thee, for it displeside thee? For thou hast bigunne to speke, and not Y; that if thou knowist ony thing betere, speke thou.
34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati,
Men vndurstondynge, speke to me; and a wise man, here me.
35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre.
Forsothe Joob spak folili, and hise wordis sownen not techyng.
36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
My fadir, be Joob preuede `til to the ende; ceesse thou not fro the man of wickidnesse,
37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga.
`that addith blasfemye ouer hise synnes. Be he constreyned among vs in the meene tyme; and thanne bi hise wordis stire he God to the doom.
