< Jov 33 >

1 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.
“Ahora escúchame, Job. Presta atención a todo lo que tengo que decir.
2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
Mira, estoy a punto de hablar; mi boca está lista para hablar.
3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.
Mis palabras salen de mi corazón recto; mis labios hablan con sinceridad de lo que sé.
4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.
El espíritu de Dios me hizo, y el aliento del Todopoderoso me da vida.
5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
Contéstame, si puedes. Ponte delante de mí y prepárate para defenderte:
6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.
Ante Dios los dos somos iguales. Yo también fui hecho de un pedazo de arcilla.
7 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.
No tienes que tener miedo de mí, pues no seré demasiado duro contigo.
8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:
Has hablado en mi oído y he escuchado todo lo que tenías que decir.
9 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
Dices: ‘Estoy limpio, no he hecho nada malo; soy puro, no he pecado.
10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
Mira cómo Dios encuentra faltas en mí y me trata como su enemigo.
11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
Pone mis pies en el cepo y vigila todo lo que hago’.
12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.
Pero te equivocas. Déjame explicarte: Dios es más grande que cualquier ser humano.
13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
¿Por qué luchas contra él, quejándote de que Dios no responde a tus preguntas?
14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.
Dios habla una y otra vez, pero la gente no se da cuenta.
15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
A través de sueños y visiones en la noche, cuando la gente cae en el sueño profundo, descansando en sus camas,
16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,
Dios les habla con advertencias solemnes
17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
para alejarlos de hacer el mal y evitar que se vuelvan orgullosos.
18 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.
Los salva de la tumba y los libra de la muerte violenta.
19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
La gente también es disciplinada en un lecho de dolor, con un dolor constante en sus huesos.
20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
No tienen deseos de comer; ni siquiera quieren sus platos favoritos.
21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
Su carne se desgasta hasta quedar en nada; todo lo que queda es piel y huesos.
22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
Están a punto de morir; su vida se acerca al verdugo.
23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,
“Pero si aparece un ángel, un mediador, uno de los miles de ángeles de Dios, para indicarle a alguien el camino correcto para ellos,
24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
tendrá gracia con ellos. Les dirá: ‘Sálvenlos de bajar a la tumba, porque he encontrado un camino para liberarlos’.
25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,
Entonces sus cuerpos se renovarán como si fueran jóvenes de nuevo; serán tan fuertes como cuando estaban en la flor de la vida.
26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.
Orarán a Dios, y él los aceptará; llegarán a la presencia de Dios con alegría, y él les arreglará las cosas.
27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
Cantarán y dirán a los demás: ‘He pecado, he desvirtuado lo que es justo, pero no me ha servido de nada.
28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
Me salvó de bajar al sepulcro y viviré en la luz’.
29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,
Mira, Dios hace esto una y otra vez para la gente;
30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
los salva de la tumba para que vean la luz de la vida.
31 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.
“Presta atención, Job, y escúchame. Calla y déjame hablar.
32 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
Pero si tienes algo que decir, habla.
33 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.
Si no, escúchame. Calla y te enseñaré la sabiduría”.

< Jov 33 >