Jov 33

1 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.

Audi igitur, Job, eloquia mea, et omnes sermones meos ausculta.

2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.

Ecce aperui os meum: loquatur lingua mea in faucibus meis.

3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.

Simplici corde meo sermones mei, et sententiam puram labia mea loquentur.

4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.

Spiritus Dei fecit me, et spiraculum Omnipotentis vivificavit me.

5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.

Si potes, responde mihi, et adversus faciem meam consiste.

6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.

Ecce, et me sicut et te fecit Deus, et de eodem luto ego quoque formatus sum.

7 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.

Verumtamen miraculum meum non te terreat, et eloquentia mea non sit tibi gravis.

8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:

Dixisti ergo in auribus meis, et vocem verborum tuorum audivi:

9 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.

Mundus sum ego, et absque delicto: immaculatus, et non est iniquitas in me.

10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.

Quia querelas in me reperit, ideo arbitratus est me inimicum sibi.

11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.

Posuit in nervo pedes meos; custodivit omnes semitas meas.

12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.

Hoc est ergo in quo non es justificatus: respondebo tibi, quia major sit Deus homine.

13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?

Adversus eum contendis, quod non ad omnia verba responderit tibi?

14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.

Semel loquitur Deus, et secundo idipsum non repetit.

15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,

Per somnium, in visione nocturna, quando irruit sopor super homines, et dormiunt in lectulo,

16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,

tunc aperit aures virorum, et erudiens eos instruit disciplina,

17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;

ut avertat hominem ab his quæ facit, et liberet eum de superbia,

18 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.

eruens animam ejus a corruptione, et vitam illius ut non transeat in gladium.

19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.

Increpat quoque per dolorem in lectulo, et omnia ossa ejus marcescere facit.

20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;

Abominabilis ei fit in vita sua panis, et animæ illius cibus ante desiderabilis.

21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,

Tabescet caro ejus, et ossa, quæ tecta fuerant, nudabuntur.

22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.

Appropinquavit corruptioni anima ejus, et vita illius mortiferis.

23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,

Si fuerit pro eo angelus loquens, unus de millibus, ut annuntiet hominis æquitatem,

24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.

miserebitur ejus, et dicet: Libera eum, ut non descendat in corruptionem: inveni in quo ei propitier.

25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,

Consumpta est caro ejus a suppliciis: revertatur ad dies adolescentiæ suæ.

26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.

Deprecabitur Deum, et placabilis ei erit: et videbit faciem ejus in jubilo, et reddet homini justitiam suam.

27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.

Respiciet homines, et dicet: Peccavi, et vere deliqui, et ut eram dignus, non recepi.

28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.

Liberavit animam suam, ne pergeret in interitum, sed vivens lucem videret.

29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,

Ecce hæc omnia operatur Deus tribus vicibus per singulos,

30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.

ut revocet animas eorum a corruptione, et illuminet luce viventium.

31 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.

Attende, Job, et audi me: et tace, dum ego loquor.

32 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;

Si autem habes quod loquaris, responde mihi: loquere, volo enim te apparere justum.

33 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.

Quod si non habes, audi me: tace, et docebo te sapientiam.