Jov 33
1 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.
Iskreno će ti zborit' srce moje, usne će čistu izreći istinu.
4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.
TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.
Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
7 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.
zato ja strahom tebe motrit' neću, ruka te moja neće pritisnuti.
8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:
Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
9 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit' se ne može.
13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.
Bog zbori nama jednom i dva puta, al' čovjek na to pažnju ne obraća.
15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,
tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
18 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.
da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,
Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,
Neka mu tijelo procvate mladošću, nek' se vrati u dane mladenačke!'
26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.
Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
Tada čovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,
Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
31 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.
Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
33 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.
Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit' mudrosti.”
