Jov 33
1 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje.
Job, ka olthui hnatun dae lamtah ka ol boeih he hnakaeng thil laeh.
2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
Ka ka ong coeng he. Ka ka khuikah ka lai loh a thui.
3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje.
Ka ol he ka lungbuei dueng lamkah tih ka hmuilai kah mingnah loh cimphan la a thui.
4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život.
Pathen Mueihla loh kai n'saii tih Tlungthang kah hiil loh kai n'hing sak.
5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
Kai thuung hamla na coeng mak atah tawn uh lamtah ka mikhmuh ah pai laeh.
6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja.
Pathen taengah kai he nang ka bangla ka om tih kai khaw dikpo lamkah ni m'pet.
7 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati.
Kai he mueirhih moenih nang n'let sak mako. Ka kut long khaw nang n'nan thil mahpawh.
8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi:
Tedae ka hna ah na thui tih olthui ol khaw ka yaak.
9 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
“Ka cil tih boekoek ka khueh moenih. Ka caih tih kai taengah thaesainah om moenih.
10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
Te cakhaw kai taengkah noihhainah a hmuh vaengah kai amah kah thunkha bangla a moeh.
11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
Ka kho he hloong dongah a buen tih ka caehlong boeih a dawn,” na ti.
12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka.
Tedae na tang moenih he. Pathen he hlanghing lakah a len dongah nang te kan doo.
13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
Balae tih amah te na ho. A ol te boeih n'doo moenih ta.
14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi.
Pathen loh pakhat la a thui dae a hmuhming pawt atah hnavoei la a thui.
15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
Ih loh hlang a hnah vaengkah khoyin olphong mueimang ah khaw, thingkong dongkah a ngam vaengah khaw,
16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava,
Hlang hna te a khui sak tih amih kah rhalrhingnah neh a daeng pah.
17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
Hlang loh a khoboe lamkah a nong sak tih hlang lamkah koevoeinah a khuk pah.
18 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè.
A hinglu te vaam khui lamloh, a hingnah te pumcumnah loh a paan khui lamkah a hoeptlang.
19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu.
A thingkong dongah nganboh neh a tluung tih tuituknah loh a rhuhrhong boeih te phat a thuek pah.
20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
A hingnah loh buh te khaw a hinglu loh hoehhamnah maeh khaw a lawt pah.
21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
A saa te caphoei cuk bangla mueihmuh ah a khah tih a rhuh a hmuh pawt khaw a ming sak.
22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
A hinglu loh vaam khuila, a hingnah te aka duek rhoek taengla pawk.
23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu,
Anih kah duengnah te hlang taengah aka puen la thawngkhat lamkah pakhat ngawn tah amah taengah puencawn oldoe om khaming.
24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
Te dongah anih te a rhen mai vetih, 'Tlansum ka dang tih hlan kah aka suntla khui lamloh anih he doek laeh,’ ti mai koinih.
25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje,
A saa te camoe bangla noe vetih a cacawn tue vaengkah bangla saibawn suidae.
26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj.
Pathen taengah a thangthui vanbangla anih te a moeithen ta. A maelhmai te tamlung neh a hmuh vaengah tah anih te hlanghing taengah duengnah neh a mael sak.
27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
Hlang rhoek taengla a mae tih, “Ka tholh tih a thuem te a paihaeh sak dae kai taengah n'yook sak moenih.
28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
Kamah hinglu, hinglu van tah hlan a paan khui lamloh a lat. Te dongah ka hingnah neh a hingnah loh vangnah te hmu saeh.
29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku,
He boeih he Pathen loh hlang taengah voei nit voei thum a saii ne.
30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
Hlan khui lamkah a hinglu te hingnah khosae neh tue hamla a mael sak.
31 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim.
Job nang hnatung lamtah kai ol he hnatun. Hilphah lamtah kai loh kan thui eh.
32 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
Kai nan thuung ham ol a om atah thui lah. Nang tang sak ham ka ngaih dongah ni.
33 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti.
Kai taengkah he na hnatun pawt atah hilphah lamtah nang te cueihnah kan cang sak bitni,” a ti nah.
