Jov 32
1 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
Enti saa mmarima baasa yi ammua Hiob bio, ɛfiri sɛ, na ɔtene wɔ ɔno ara ani so.
2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
Na Busini Barakel babarima Elihu a ɔfiri Ram abusua mu no bo fuu Hiob yie sɛ ɔbu ne ho bem na ɔmmu Onyankopɔn mmom bem.
3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
Ne bo fuu nnamfonom baasa no sɛ wɔantumi anya nnyinasoɔ bi ammɔ Hiob nsɛm no angu, nanso wɔbuu no fɔ.
4 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Elihu twɛnee sɛ afoforɔ no bɛkasa akyerɛ Hiob, ɛfiri sɛ, na wɔanyinyini sene no.
5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
Na ɔhunuu sɛ nnipa baasa no nni asɛm biara ka bio no, nʼabufuo sɔreeɛ.
6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
Enti Busini Barakel babarima Elihu kaa sɛ, “Meyɛ abɔfra, na moyɛ mpanimfoɔ; ɛno enti na mesuroo sɛ mɛka deɛ menim akyerɛ mo.
7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
Medwenee sɛ, ‘Ɛsɛ sɛ mpanimfoɔ kasa; ɛsɛ sɛ wɔn a wɔn ani afire kyerɛ nyansa.’
8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
Nanso honhom a ɛte onipa mu, Otumfoɔ no ahomeɛ no na ɛma nteaseɛ.
9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
Ɛnyɛ mpanimfoɔ nko na wɔyɛ anyansafoɔ, ɛnyɛ wɔn a wɔn ani afire nko na wɔte deɛ ɛyɛ ase.
10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
“Enti mese: Montie me; me nso mɛka mʼadwene.
11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
Metwɛneeɛ wɔ ɛberɛ a morekasa, metiee mo adwenkyerɛ; ɛberɛ a na monhunu deɛ monka no,
12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
meyɛɛ aso maa mo pa ara, nanso mo mu biara antumi ankyerɛ sɛ Hiob ayɛ mfomsoɔ; mo mu biara anyi nʼanosɛm ano.
13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
Monnka sɛ, ‘Ɔnim nyansa; Onyankopɔn nko ara na ɔbɛtumi asesa nʼadwene.’
14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
Sɛ Hiob ne me kasaeɛ a, anka merennyina mo adwenkyerɛ no so mmua no.
15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
“Mo ho adwiri mo, monni hwee ka bio; mo nsɛm asa.
16 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Ɛsɛ sɛ metwɛn wɔ ɛberɛ a moayɛ komm yi, saa ɛberɛ a mo monni mmuaeɛ biara de ma yi?
17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
Me nso mɛka bi me nso mɛka mʼadwene.
18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
Ɛfiri sɛ, nsɛm ahyɛ mʼanomu ma, na honhom a ɛte me mu no hyɛ me sɛ menka;
19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
Me mu no, mete sɛ nsa a ɛhyɛ toa mu; Me te sɛ nsã kotokuo foforɔ a ɛrebɛpae.
20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
Ɛsɛ sɛ mekasa na me ho tɔ me; ɛsɛ sɛ mebue mʼano na me ma mmuaeɛ.
21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
Merenyɛ animhwɛ na merenkorɔkorɔ obiara.
22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Na sɛ makwadare akorɔkorɔ mu a, anka me Yɛfoɔ bɛyi me afiri hɔ ntɛm so.
