Jov 32
1 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
Heoi mutu ake te whakahoki kupu a enei tangata tokotoru ki a Hopa, no te mea he tika ia ki tona nei whakaaro.
2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
Na kua mura te riri o Erihu tama a Parakere Puti, no te whanau i a Rame: mura ana tona riri ki a Hopa, no te mea ki tana tika rawa ia i te Atua.
3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
I mura ano tona riri ki ona hoa tokotoru, no te mea kihai i kitea e ratou he kupu hei whakahokinga atu, heoi kei te whakahe ano ratou i a Hopa.
4 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Na i tatari a Erihu kia korero ia ki a Hopa, no te mea he kaumatua ake ratou i a ia.
5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
A, no te kitenga o Erihu kahore he kupu i nga mangai o aua tangata tokotoru hei whakahokinga atu, mura ana tona riri.
6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
Na ka oho a Erihu tama a Parakere Puti, ka mea, He taitamariki ahau, ko koutou ia he koroheke rawa; koia ahau i hopohopo ai, i wehi ai ki te whakaatu i toku whakaaro ki a koutou.
7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
I mea ahau, Ma nga ra te korero, ma nga tau kua maha e whakaatu te whakaaro nui.
8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
Otiia he wairua ano to te tangata, na te manawa ano o te Kaha Rawa ratou i whai mahara ai.
9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
Ko nga tangata nunui, kahore o ratou whakaaro nui, ko nga kaumatua, kahore e matau ki te whakawa.
10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
Koia ahau i mea ai, Whakarongo ki ahau; ka whakakite hoki ahau i toku whakaaro.
11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
Nana, i tatari ahau ki a koutou kupu; i whai taringa atu ki o koutou whakaaro mohio i a koutou e rapu kupu ana.
12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
Nana, mahara tonu atu ahau ki a koutou, a kihai tetahi o koutou i whakaatu i te he o Hopa, i whakahoki kupu ranei ki ana korero.
13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
Kei mea koutou, Kua kitea e matou te mohio, na te Atua ia i turaki, ehara i te tangata.
14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
Na kihai ana kupu i anga mai ki ahau; e kore ano tana e utua e ahau ki a koutou kupu.
15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
Porahurahu kau ana ratou, kore ake a ratou kupu whakahoki: mutu ake a ratou korero.
16 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Kia tatari ahau, no te mea kahore ratou e korero, no te mea e tu kau ana ratou, kahore e whakahoki atu?
17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
Me korero atu hoki e ahau aku kupu, maku ano e whakaatu toku whakaaro.
18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
Ki tonu hoki ahau i te korero; e akiakina ana ahau e te wairua i roto i ahau.
19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
Nana, ko toku kopu rite tonu ki te waina kahore nei ona putanga; ki te ipu hou e tata ana ia te pakaru.
20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
Me korero ahau, kia ta ai toku manawa; ka puaki toku mangai, ka whakahoki kupu ahau.
21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
Na kaua ahau e whakapai ki te kanohi tangata; e kore hoki ahau e hoatu ingoa whakapaipai ki te tangata.
22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Kahore hoki ahau e mohio ki te whakapati; penei kua riro wawe ahau i toku Kaihanga.
